понедељак, 4. април 2011.

Na današnji dan...


Dragi moji čitaoci,

na dananšji dan 04.04.2011. Vaš zabavljač/narator-Ultra Boban  je postao slobodan čovek.Rešenje o ponitšenju svih postupaka koji su se vodili protiv njega ima rukama njegova voljena Andjela.
Smilovao se  "poštovani i pravedni" sud  da konančo izda famozno rešnje zbog koga je Ultra Boban skoro 7 godina bio prinudjen da živi kao osoba koja ne postoji nigde.Bez ijednog dokumenta,bez prava na bilo šta...

Ali...To nije tema ove vesti...Sada će Vam Ultra Boban slikom pokazati kako na dananšji dan izgledaju akteri drame u kojij je on živeo sve ove godine...

Vanda-

Gaja i Vlaja-

Aska i Beli-

advokat-

sudija-

sve ovo zato što-

A Vaš Ultra Boban...Hihihiihihih....On danas izgleda ovako:


Ali da znate...Srećan je...Jer ono što on ima...Svi ovi napred navedeni neće imati nikada ...



I peva....Peva...Peva....



понедељак, 21. март 2011.

Privatizacija...


Sedimo pre neku večer ja i Stojan pred zadrugu i m'lko pričamo,m'lko slušamo kakvo drugi pričaju.Kad u neko vreme dojde e'd'n što u naše selo važi za najobaveštenoga...Taj zna koj kakvo  se u koju kuću sprema za jedenje...Mlogo voli da se smuca po selo i da zeva preko tarabe u tudje avlije...Kupil je kakvo mu treba u zadrugu i uzel jedno pivo pa izlegal napolje  da ga popije...Stoji on takoj i čeka da ga neki pita kakvo ima novo...Jer kad ti on ispriča vesti nema potrebe da gledaš dnevnik...U neko vreme zapita ga Stojan i on krenu da priča...Svašta je pričal al' najbitnije od sve je toj da je čul da ce da dojde neki privatnik i da  kupi našu zadružnu proadavnicu....
Men' je odma nešto preseklo u mešinu...Leleeeee...Kako ce pijemo na veresiju???
Tuj večer dojdem ja dom i odma se izjadam na moju Rosku...Pametna žena kazuje:

-Šta te briga...Ne mešaj se u politiku..Sedi dom,ima rakija kolko oceš...

Ali je sam bandoglav...Ne poslušam ja Rosku nego se raspitam kada ce da dojdu tija i gde će bude dogovaranje pa rešim da otidnem sas Stojana,da se  prišunjamo i čujemo kakvo se priča.Spremimo se ja i on i krenemo tuj vecer na zadatak.Od odma je krenulo naopako...
Kad smo preodili preko ćupriju kod Milisavovu kuću Stojan se saplete i padne u blato.Umaškal je se kao prase.Ne odustajemo mi.Nastavimo dalje...Kad smo se primakli do mesnu kancelariju rešimo da ne idemo po put nego da preripimo preko plot pa preko avlije.Čim smo preripili preko Savin plot ja sam ujašil vepra...Legal bil pored tarabe a ja ga nes'm  videl u tavnin...Kako sam ga uzjašil takoj je se on probudil i potrčal prema kokošarnik...Kad sam ja takoj sasve vepra uletel u kokošarnik probudile su se kokoške...Onakoj uzverene su ripnule na mene i počele da me kljucaju...Jedva sam utekal iz kokošarnik...A Stojan  stoji na sred dvor i onakoj um'škan u blato oće da pukne od smejanje.Nastavimo dalje...Izlegnemo iz Savin dvor a ulegnemo u Milanov.Tuj najdemo 'ednu gajbu i rešimo da ju ponesemo sas nas...Da se potkačimo na nju i kroz prozor da vidimo kakvo se raboti u mesnu kancelariju...Kad smo došli pod prozor ja se ukačim prvi...Al' za m'lko mi fali da vidim...Oknem Stojana pošto je on povisok...Čim je se ukačil na gajbu ona je pukla,noga mu je uletela u nju i zaglavila se...Onija u kancelariju su čuli da se nešto dogadja pod prozor i digli su se da vide kakvo je....A ja I Stojan udarimo u bežaniju...On onakoj um'škan u blato i sas gajbu na nogu...Preripimo pa u Milanov dvor...Leleeeee....Kad je istrčalo jedno crno kutre...Na svu sreću su mi čašire bile široke...Samo je nji uspelo da dovati...Sve ostalo je ostalo celo...
Jedva živo se dovlečemo kod mene u avliju.Čim je čula kapiju Roska je izlegla da ni vidi...Odma je se uvatila za mešinu i samo što neje počela da se valja po dvor od smejanje...
A ja i Stojan da propadnemo u zemlju od sram...On sas pivsku gajbu na nogu,um'skan u blato...A ja sas icepene čašire i s'v iskljucan po nos i obrazi.....
T'g smo s'vatili ja i Stojan da privatizacija neje zdrava za nas seljaci...

Nauči što nisi znao:

(smuca-skita;mešinu-stomak;bandoglav-tvrdoglav;Umaškal -umazao;sasve vepra-zajedno sa veprom;uzverene-uplašene;ukačim-popnem;čašire-pantalone)


недеља, 20. март 2011.

Maler...


Toj jutro je se od sobajle videlo da ce nešto da se desi.Čim sam se ja digal iz krevet a da petlovi jos nesu zapojali toj je bil loš znak.Izleznem ja na dvor,protegnem se,prozinem,prdnem i tam'n kad sam tel da pojdem u klozet po put proodi komšija Voja i kazuje:

-Pomaga bog Lepojo,kakvo će dan's da rabotimo???

Leleeeeee...Samo mi ješ ovoj trebalo...Pa taj Voja je tolki baksuz da se od njega varde i mačke da im put ne prejde.A on s'g men da pozdravlja sabajle...Da ne bi bil neuljudan ja mu odgovorim:

-Bog ti pomogal...

Obrnem se i brzo otrčim u klozet da se ne bi produžil razgovor pa da navlečem još veći belaj...Još dok sam klečal u klozet razmišljal sam kakvo će toj zlo da me stigne dan's....Ni da zamislite ne možete kolko mož' da ima malerozni ljudi....Maleri su počeli pre nego što sam mog'l da se nadam...
Dok sam se podizal iz klečeći polozaj osetil sam kako mi nešto mrda pod noge...Dok sam stigal da pogledam šta je u pitanje pukla je daska i ja sam propadal u rupu...U taj momenat sam se setil da je trebalo da poslušam Rosku i da ispraznim jamu...Da sam ju poslušal s'g bi bil ukaljan do kolena...A ovakoj sam utonul do miške...Tam'n sam pomisel da okam pomoć ,kad se setim da je mozda Voja još tuj negde blizu pa će se vrne on da me izvlači...Odustanem...Krenem sam da se koprcam...Na jedviti jadi se iskobeljam pa se prim'knem do kuću i nekako dozovem Rosku...Kad je izlegla iz kuću ona je tolko počela da se ceri da je m'lko valilo da se uguši...Kad je m'lko došla do vazduk ona je uzela metlu...Onuj sto metemo dvor...Od gabrovinu...Naredila mi je da idem u obor i da stanem kod korito gde svinje piju vodu....Otidnem ja.stanem kod korito a ona prijde i počne da me pere sas onuj metlu...Pere me a glavu sve obrta na drugu stranu...Smrdim ja kao mršljak...Da je gledala u mene mož' se  ne bi desil sledeci slucaj...Kako je ona šljiskala mene sas onuj metlu svinje su se razbudile i pomislele da je vreme za jedenje...Pošto kočina neje bila zatvorena one su istrčale napolje i krenule prema korito a samim tim i prema mene...Ni ja ni Roska toj nesmo mogli da vidimo jer smo bili obrnuti na kontra stranu...Samo sam čul kad su klocnuli zubi i kad sam ostal bez pantalone...Najgolema svinje je se zatrčala i kad je videla onej moje um'škane pantalone pomislela je od nji de je nešto za jedenje i odma je prešla u napad...Leleeeeeeee...Krenem da bežim,Roska po mene i tam'n kad smo bili blizu do kapiju od obor na Rosku ispadne metla iz ruke...Ja se potpletem na nju pa kad aknem sas glavu u drven direk...Sve zvezde sam videl na nebo...Dok sam probuval da se dignem onakoj mestimično opran,mestimično ukaljan u blato,bez pantalone i sas glavu iz koju je tekal krv zakačim košulju na ekser što za njega vrzujemo kapijicu sas dretvu...Otkinem cel rukav od košulju...Roska me gleda,drži se za mešinu i oće da svisne od smejanje...Ne znam više gde da se držim i kakvo da sakrivam...I dok sam otkačuval rukav od ekser,u nadu da će Roska da može da ga prišije čujem ja kako vržde neka kola...Pošto mi je iz razbijenu glavu tekal krv preko čelo nes'm videl da su kola mlogo blizu do men...Onakoj zašamuten se obrnem i padnem pod kola a taj sto je vozil skrene u stranu da me izbegne pa mi samo pregazi preko nogu...Kad sam počel da psujem mislim da su se razbudili i u susedno selo...Izvlačim se ja ispod kola,psujem mene,Voju,klozet,kočinu,svinje ,direk,ekser onoga sas kola...Nekako stanem na noge sas nameru da sve naplatim na toga sas kola...Stojim ja takoj samo u gace i košulju sas 'ed'n rukav...Um'škan u blato i gov*a...Sas racepenu glavu...I gledam...Leleeeeeeee...Prvo je iz kola izlegla prija,pa po nju prijatelj,pa snajka,sin i unučići...I kao da su se dogovorili...Svi u glas kazuju:

-Dobro jutro domaćine....Kako si???

Nauči što nisi znao:

(neuljudan-nepristojan;ukaljan-umazan;ceri-smeje se;mršljak-crkotina/leš;šljiskala-prskala;aknem -udarim;direk-stub;mešinu-stomak;dretvu-kanap)


субота, 19. март 2011.

Kusur...


Često ja idem u zadrugu.Medjutim u zadnje vreme su počele da se dešavaju čudne stvari.Otidnem nešto da kupim 'el da popijem pivo a Vinko,prodavac me napadne da mi dade nešto što nes'm imal nameru da kupim.U više navrata ja sam ga slušal.Uznem i onoj što mi treba i onoj što mi on utrapi.Medjutim kad je Roska primetila da ja u kuću donosim stvari koje ne trebaju ona je počela da kontroliše.Dok na kraj neje otkrila kakvo se dešava.Sve što je dugačko stojalo u prodavnicu,neje moglo da se prodade 'el mu je istekal rok na trajanje Vinko je prodaval na nas neznalice samo da ne vrta u magacini.On toj otpiše,razduži a na nas prodade i pare si tura u džep...Onda je Roska na men' zabranila da donosim u kuću sve drugo osim onoj što mi napiše na artišku...
I sas Vinka je se svadjala pa je on moral da prestane da radi takve stvari.Neko vreme ga je bilo sramota da ni gleda u oči kad otidnmo da kupujemo a posle je sve počelo po staro...Doduše neje ni daval toj što je otpisal al je pocel da ni zaje*ava sas kusur...Eve kako...
Otidneš u zadrugu i treba ti 3 piva,kesica kvasac,napolitanke i kesa bombone za zadušnicu.Sve toj košta 182 dinara...Ti dadeš 200 a Vinko otvori vioku što u nju tura pare,pretura,pretura i na kraj digne glavu i kaže:

-Izvini komšijo,nemam sitno...Eve ti 'edna šibica...

Nekolko put ja uznem šibicu i dok idem do kuću ja se mislim...B*m li ga kako ovoj može???Šibica kad ju kupuješ košta 5 dinara...A kad za kusur treba da ti vrnu 8,13,17 dinara oni ti dadu istu tuj šibicu...Toj ispada da šibica ne košta isto kad ju kupuješ i kad treba ti vrnu kusur...Razmišljam,razmišljam pa ga batalim...Golema je toj matmatika za moj mozak...
Kad smo u kuću napra'ili kolekciju sas više od 50 sibice Roska je primetila da nešto nej kako treba.Čim me je pitala odokle tolke šibice ja sam moral da priznam...Lele što je se razbesnelaaaaa...Pošto je u taj momenat varila čorbu m'lko je valilo da me udari sas kutlaču u glavu...
Kad je se digla ujutru videl sam ju da se sprema i da u 'ednu kesu tura sve onej šibice.Posle sam čul od ljudi koji su bili u zadrugu kakvo je se desilo.
Roska je ulegla u zadrugu nakostresena i namrgodena...Na tezgu je istresla sve onej šibice i pored nji je turila spisak kakvo joj treba.Kad je Vinko probal nešto da kaže ona je samo odbrusila:

-Slušaj me ti!!!Ovej šibice si dal na mojega muža umesto kusur...S'g ovde ima 52 šibice  a toj su ti 260 dinara..Ovoj što men' treba kosta 257....Da mi dades sve toj što sam napisala na spisak i da mi vrneš kusur od 3 dinara...Ako ne urabotiš takoj ima da preskočim otud tezgu i da te sve strošim od glavu ovaj kišobran...

Svi pričaju da na Vinka neje bilo pravo al' je moral da napakuje sve što je tražila  i da uzne onej šibice umesto pare...Kazuju ljudi da je dosta vreme po toj bil mlogo besan al neje više nikada daval šibice umesto kusur...

Nauči što nisi znao:

(varila-kuvala;strošim-slomim)


петак, 18. март 2011.

Krečenje i slava u tazbinu...


Bila slava u moju tazbinu i kao sto je običaj Roska otidne nekol'ko d'na ponapred da pomogne u spremanje a ja idem na d'n slavu.Sve ona spremi stvari kakvo treba da oblečem za taj d'n,turi mi u šifunjer i otidne.Ja ostanem dom da porabotim kakvo ima i kad treba da se spremim i otidnem.Medjutim tija d'ni neje imalo bog zna kakvo da se raboti...Namirim ja stoku pa oknem Stojana i mi ti zasednemo pred kuću,iznesemo vlašu i samo dosipujemo...Dok je Roska bila nedelju d'na da pomaga na njojni da spreme slavu mi smo popili sleduvanje za mesec d'na...Na svu sreću d'n pred slavu dojde Zagorka (Stojanova žena) i okne ni da otidnemo da okrečimo kod nji.Da neje bilo toj mi se ne bi otrznili i ja bi verovatno promašil slavu u tazbinu...
Krečenje kod Stojana se sastojalo u sledeće:
Stojan i ja iznesemo stvari pred kuću,i dok Zagorka briše i pere mi mutimo kreč.Kad ona završi sas čistenje,pranje,kad očisti šporet,ćunci i odžak mi turimo kantu sas kreč na sred sobu,dademo jo' četku u ruke i ona kreči a mi pazimo da negde ne promaši.Normalno za svo toj vreme ne sedimo sas skrštene ruke...Pazimo da ni se ne rasipe rakija iz čaše...Kad ona  okreči i opere kantu i četku mi unesemo stvari i odma zauzimamo mesto uz astal...Obrnuti smo prema kredenac da pazimo da Zagorka nešto ne naredja pogrešno...
Taj d'n smo završili sas krečenje...Jutred'n se ja spremim i pravac u tazbinu...Kad sam stigal tamo svi su mi se raduvali...Svi me grle i ljube,naročito tast...Toj je zatoj što on jedino na slavu ima dozvolu da pije barabar sas gosti.A kad pije barabar sas mene toj mu je doza do sledeću slavu...Kad sam ja sedal uz astal neje imalo nikoj od gosti..Samo tast,tašta,Roska i ja...Odma smo mi krenuli  da se častimo sas salate...Imalo je od salate što ja pamtim jagnje i prase na ražanj i teletina ispod sač....Moj tast je tolko žuril da mi nazdravlja da se ni ja ni on ne secamo kad su drugi gosti doodili i otodili....A kazuju Roska i tasta daje imalo oko 30 gosta...U neko vreme smo morali da otpevamo nekolko pesme...Da ni se slegne pečenje...Da bi mogli da večeramo...
Pošto je se stavnilo i napolje  a i u moju glavu Roska je preporučila da je najbolje da legnemo,prespimo pa da si dom idemo kad s'vne.Toj je posebno obradovalo tasta...Na takav način se produžila njegova dozvola za napivanje...
Kad su žene preprale tanjiri one su legle i zaspale a ja i tast smo do ujutru ostali.Kad je savnulo okol nas je imalo razne vlaše i koske od jagnje i prase kao da smo bili 10.Ja i on se nesmo mogli poznamo medjusobno...
Men je Roska zvocala po cel put do kuću a kako li je bilo tastu ne znam...
Jedino što znam toj je da da nigde nema loše kad otidneš u gosti...

Nauči što nisi znao:

(barabar-uporedo;zvocala-prigovarala)


четвртак, 17. март 2011.

Ništa bez pomoć...


Nekol'ko nedelje je bilo mirno...A onda je počelo sve kao što je i bilo...Surča je preje*al pare što je uzel od mene i počel je ponovo da me uzima u usta...Kako je on pričal za mene toj ispada da nema gori čovek u celu državu od mene...Ja bi mog'l jos m'lko da trpim medjutim na Rosku je prekipelo.Otidne ona na gosti kod njojnu vamiliju i tam sretne 'ednoga čoveka što je nekaga bil medju glavni u našu opstinu.Mlogo pametan čovek.Dok su pričali od sve i svašta on ju pital za mene-kako sam,kakvo rabotim.I Roska uzne i požali mu se kako imamo golemu muku...Taj čovek obeća na Rosku da će prvi put kad ima vreme da dojde do nas i da proba da ni pomogne.
Prošlo je dve nedelje kad ete ga on na kapiju.Uvedem ja čoveka u kuću i dok smo sedli on odma poče da mi priča:

-Slušaj me prijatelju.Zakačil si se za najgorega čoveka u opštinu.Ja ima da ti pomognem da se ti od njega otkačiš i da te nikada više ne dira u život.Prvo ima mi da od njega uznemo praci.Ja ću najdem koj da i' kupi.Posle ima da otkrijemo sve što je rabotil na preje*otinu...Ima da ga izbrukamo da nema da sme ni u zadrugu da izlezne..

Ja samo gledam i slušam kako me savetuje Zarija.On je mlogo pametan  čovek i bil je mlogo važan u opštinu dok ga nesu zamenili sas nekuga koji je obecal da ce uvede televoni u naše selo...Televoni još nemamo a taj sto je obećuval je u zatvor jer je ukral pare od mesni samodprinos...Ali toj s'g neje ni važno...Men je bitno da je Zarija slobodan i da oće da mi pomogne...Mog'l sam ja da najdem  nekuga koj oće da pomogne...Al' tak'v bi mi samo uzel pare za ništa i nikada ga ne bi videl više...Zatoj ja gledam u Zariju kao u ikonu...Sve ja njega poslušam...Dadem mu pare za praci i posle nekolko d'na dojde čovek sas traktor i prikoličku i dotera praci kod mene u avliju...Ljudi moji....Posrećan čovek od mene neje imalo na svet beli ...Gledam ja onija praci...Došlo mi da i' zagrlim pa da otidnem da legnem sas nji u bačkalo...A oni...Kao da znaju...Vrte sas repovi i grokču-raduju se i oni što su otišli od zlotvora....
Posle nekolko d'na dojde opet Zarija.Kazuje.

-Prijatelju,iš'l sam po celo selo odokle je Surča,iš'l sam po okolna sela.Nikoj nema ništa ubavo da kaže za toga čoveka.Nagovoril sam predsednika mesne zajednice da zakaže sastanak...I da se pred svi ispriča kak'v je čovek Surča.Kad su ljudi počeli da pričaju kakvo sve on raboti i kako im je pretil da moraju da pričaju kako im on naredi on je odma pobegal od zbor i više ga nema da se meša sas ljudi.

On mi priča toj a ja ne znam od sreću kakvo da rabotim...Trčim pa grlim praci...Pa trčim grlim Rosku...Pa onda munem 'ednu rakiju pa otrčim pa zagrlim vepra...A izmedju sve toj grlim Zariju...
Ete takoj sam ja naje*aval zbog Surču i njegovu svinju i takoj sam  s'vatil da na  nas seljaci uvek treba neki pametan čovek da ni pomogne...Nikad se ne zna kad će te zbog neku glupos' pritisne golema muka...

Nauči što nisi znao:

(munem 'ednu rakiju-popijem jednu rakiju)