понедељак, 28. фебруар 2011.

Sloga...


Znal sam ja da u sva sela vlada sloga više nego u varoš...Ali što u moje selo vlada sloga toj nema na svet beli.Mi smo tolko složni da ni ovija iz druga sela zavide i uopšte ne razgovaraju sas nas.A mi im se redovno revanširamo zatoj što neće da razgovaraju...Čim neki od njini ovčari pušti ovce u naše livade mi se saberemo 20-30 i takoj ga izbijemo da ni posle mesec d'na ne mož' da stane na noge bez štake...Sloga je toj...Koje da vi pričam...S'g ću da vi navedem samo neki primeri od složnos' u naše selo......

*Ako neki u u selo počne da pra'i štalu koja će da bude najveća...Isti momenat ga svi ostali iz selo namrznu i prestanu da pričaju sas njega...Isti momenat se na zbor u mesnu zajednicu odlučuje da nikoj ne ide da mu pomaga uz objašnjenje :

-Kad ima pare za štalu neka si plati i majstori...

*Ako se desi da neki kupi motornu testeru i jos ako je "stilka"....Isti momenat se svi ostali ispred zadrugu dogovore da mu ju traže na zajam i da otezaju sas vrtanje uz objašnjenje :
-U du*e ga jeb*m....Do jučer sekal sas  trivonj i sekiru s'g će da mi tuj vrždi sas testeru...

*Iako svi imamo plugovi,drljače i tanjirače kad dojde vreme da se treba ore,drlja i tanjira svi idemo da uznemo na zajam od ovija gastarbajteri što su takve alatke doterali iz neki Nemački otpad uz objašnjenje :

-Toj sto su Nemci napra'ili mora da je dobro...

*Kad neki pra'i veselje na zbor se donese odluka da se taj vamilija nikako ne uznemirava dok se muči da sprema,posta'lja baraku,traži astali,tanjiri,viljuške,klupe...Da se pušte na mir,a kad veselje dobije na zalet svi iz selo koji nesu pozvani da upadnu i jedu i piju što  više možeju,uz objašnjenje :

-Šta će im dosadjujemo kad se spremaju,će idemo na veselje da pojedemo i popijemo da se ne povlači i da ne ostanjuje...

*Kad neki umre svi su obavezni da odbiju da kopaju grob  a da se izvade na toj da imaju neku rabotu.Medjutim posle sa'ranu svi treba da zaje*bu rabotu i da idu u kucu od pokojnika da jedu i piju uz objašnjenje :

-Takoj treba...Bil je toj mlogo dobar čovek...(A najveći del od onija što sede uz astal su bili u svadju sas njega...)

*U slučaj da se neki u selo oženi sas devojku iz varoš svi su slozni u toj da ju zagledjuju,merkaju i ogovaraju,uz objašnjenje :

-Čim je ona došla iz varoš u selo mora da nešto sas nju neje u redu...Onoj li će čarilo na njivu da izlezne sas namazani oči i nalakirani nokti...

*I stvar u koju su ljudi (mislim na muški) u nase selo najsložni su žene.U slučaj da se čuje za neku ženu da voli m'lko da švrljka...Odma se donosi odluka da su svi pod obavezu da probaju kod tuj ženu,uz objašnjenje :

-Čim je ona mogla na onakvoga čoveka da nabije rogovi nema nikoga da odbije...I zašto je onaj ??? Bulča bolji od men'...Moreeee ...Da se pitaaaa...Ako je jedanput zavrtela rep taj će sas svakuga...

Nauči što nisi znao:

(trivonj-vrsta male rucne testere;čarilo-strašilo;Bulča-budala)


недеља, 27. фебруар 2011.

Poštenje...


Ima li nešto gore za nas seljaci nego da ni zaje*e vreme.Ali i u najgolemo zlo može da se desi nešto dobro.Eve zašto mislim takoj....Onaj d'n ja pojdem na njivu i kakvo se desi.Tolko sam bil u žurbu da zabora'im da pogledam u nebo.Sednem na traktor,nakrivim šajkaču i pojdem u Dubravu  da natovarim seno.Tam'n sam bil na pola put kad je počelo da dudnji i da seva...Tolko me je uplašilo da je m'lko valilo da padnem od traktor.Ja se obrnem levo-desno i rešim da potražim neki zaklon.Vidim da sam blizu staru vodenicu i požurim da  ulegnem pre nego počne nevreme.Tam'n sam imal vreme da uznem džačku sas jedenje što mi Roska turila da ponesem i da pokrijem sedlo od traktor kad su počele prve kapke.Ja ulazim u vodenicu a  nebo kao da je se otvorilo....Pada kiša a kapke krupne kao klikeri...Boli kad te udari...Zatvorim ja vrata,najdem ednu tronošku i sednem...Vidim da neće kiša brzo da stane pa rešim da m'lko zamezim i da posle ako imam vreme razgledam kakvo ima u vodenicu.Odavna nes'm ulazil u nju.Ima 10 godine....Pojedem m'lko slaninu,pinem rakiju pa krenem da gledam po vodenicu.U svo toj moje gledanje triput sam se saplital od ed'n džak što je bil vrljen na zemlju....Kad sam se saplel i četvrti put ja rešim da podignem onaj džak i da ga sklonim u stranu....Podignem ja džak i ajde kad ga već imam u ruke da pogledam kakvo ima u njega...Zam'lko da padnem na dupe...Kako sam otvoril džak takoj sam videl da u njeg ima pare...Sve mi je bilo jasno ali odokle džak sas pare u staru vodenicu toj mi nikako ne ulazi u glavu....Zgužvim ja onaj džak,zametnem ga  na grbinu i krenem napolje....Više mi ne smeta sto pada kiša,sto je ladno...Ništa mi ne smeta...Samo gledam da što pre stignem dom i da kažem na Rosku kakvo se desilo...Kad sam ulegal u kucu prvo je počela da oka po mene al kad sam jo' pokazal džak odma je se smirila...Isti momenat je otrčala i turila katanac na kapiju a vrata je zakljičila i dvaput obrnula ključ...Dva d'na i dve noći smo ja i Roska brojili pare i pra'ili planovi kakvo će da urabotimo sa nji'...Na kraj smo svatili da mi seljaci nesmo naučili da imamo mlogo pare...
Treći d'n upalim ja frezu,turim Rosku u prikoličku pa pravo u miliciju...Čim smo im pokazali džak sas pare i kazali gde sam ga naš'l oni su ni rekli da su toj pare  što su neki lopovi pre nedelju d'na ukrali u banku.Lopovi su uvaceni ali pare nesu najdene...Ispratili su me u banku a oni su sas telivon javili koji sam...Tam ni je dočekal direktor i kako smo ulegli na vrata on je počel da ni ljubi i da melje kao navijen...Ja sam uspel da razumem samo kad je spominjal štednu knjižicu i nekakvi 10 %...Na kraj mi je objasnil da mi kao na poštenoga čoveka sleduje nagrada i da će on tej pare da mi turi na knjižicu i da ji oroči.....
Ja jesam pošten čovek...Al' nes'm brljiv...Kazem ja njemu da on tija 10 % spremi u jednu kesu da si ja toj ponesem dom...Ja jesam pošten ali za ovija u banku nes'm b'š siguran...Odnesem ja kesu dom,istresem ju u slamaricu i s'g kad si ja  i Roska legnemo one šuškaju ispod nas...A mene mi sve nešto milo okol srce...

Nauči što nisi znao:

(dudnji-grmi;džačku-torbicu;oka-viče)


субота, 26. фебруар 2011.

Lopovi...


Auuuuuuu...Ovoj se neje dešavalo pre...Pre neki d'n ulegne mi u dvor neki i ukradne matičke od frezu...Pa da sam samo mog'l da ga vidim...El nedaj Bože u'vatim...Svašta bi moralo da bude...Morala bi da radi železna vila...A mozda je i bolje što ga nes'm videl...Jer kad sam oknul milicajci da dojdu i da vide ima li neki trag ispričali su mi takvu priču da mi se u glavu zavrtelo...Moral sam da grejem rakiju da se povrnem...Eve kakvo kazuju braća milicajci...
Kad ti neki lopov ulegne u avliju ili ne daj Bože u kucu da nešto kradne ti moraš da se ponašaš po zakon.
Prvo mora da okaš miliciju...Posle mora da se vardiš da te lopov koji je doš'l da kradne od tebe ne vidi...Može da se desi da se uplaši ako te vidi pa mu ripne pritisak el se preseče...Ako se toj desi ti mora da mu plaćaš što ce ga dokturi leče...Nikako ne smeš da okaš po njega ili da ga biješ...Ako on proba da te bije,ti mora da ćutiš i trpiš...Jer ako mlogo kukaš on može da se poremeti na ner'nu bazu pa da mu posle unučići budu šuntavi...Ako se toj desi on može da te tuži pa da plaćaš oštecenje i na njegovi paraunuci...Ako on slučajno izvadi pistolj i počne da puca na tebe ti mora da vardiš da te b'r jedanput pogodi....Jer ako te promaši svaki put može da se desi da padne u depresiju pa te tuži...
U slučaj da imaš neko oružje ti mora da ga koristiš kako je po zakon propisano.Zamoliš lopova da sačeka dok ti ideš u podrum da uzneš pištolj...Prvo ideš pa uzneš od ženu ključ od sand'k gde si sakril pistolj...Dok ona najde ključ lopov može slobodno da razgleda po kuću i da ti pipa ženu za guzicu...Ona mora da ćuti a ti ako treba mora da mu pridržiš kaput (jer on toj radi u dosadu dok čeka da ti uzneš pistolj).Kad žena najde ključ ti otidneš u podrum,otključaš sand'k i iz njeg izvadiš pištolj koji je rasklopen u sitni delovi...Uzneš svi delovi,uzneš uputstvo za sklapanje,sedneš na tronošku i pol'k sklopiš pistolj...Kad sve toj urabotiš izlegneš iz podrum i pol'k pozoveš lopova i kažeš mu da ćeš da pukneš u vazduk...Mora da ga upozoriš jer ako pukneš bez upozorenje može da se desi da se od pucanje preseče u mešinu i da posle počne da se umočuje u krevet...Ako te za toj tuži nema da te odbrani ni Toma Fila...Ako  ni posle pucanje u vazduh lopov neće da izlegne iz tvoju avliju el kucu ti treba da uzneš ed'n dubar,da sedneš na sred dvor i da počekaš dok si on sam ne otidne...Neće on dugačko...Čim sabere toj što mu treba on će si otidne...Ako slučajno ne najde pare el zlato pa od nervozu počne da te rita u slabine ti si dužan da ga u'vatiš za ruku i da mu pokažeš gde se nalazi toj što traži.....
Takoj men' braca milicajci objasniše kako se raboti sas lopovi...Popiše sas men po dve-tri grejane i odoše si u stanicu...Kazuju mi:
-Ništa se ne sekiraj,istarga je u toku...A ti najbolje da si kupiš nove matičke......
Kupil sam si ja nove matičke na vašar...I poštujem zakon.....Ali za svaki slučaj uvek pri ruku imam tojagu el železnu vilu...Pa neka lopovi provere dokle sam u stanje da poštujem zakon i saveti od milicajci...

Nauči što nisi znao:

(železna-gvozdena;vardiš-paziš;okaš-vičeš;tronošku-stolica sa tri nogara;umočuje-upišava;dubar-drveni trupac;rita u slabine-šutira ispod rebara)


петак, 25. фебруар 2011.

Nova godina u selo...


El vi mislite da mi u selo ne čekamo Novu godinu???E zajeb*ali ste se.....U moju kuću se slavi doček od k'd ja pamtim...Dok su mati i bašta bili živi čekal sam sas nji...Mati spremi djibanicu ,opeče pile i tolko...Bašta natoči vino...Kad večeramo sednemo pored šporet i pričamo kako će da bude kad se ja oženim i gledamo na sat...Kad bude vreme izljubimo se i idemo na leganje...Mlogo put smo si čestitali ujutru...Bašta se napije  pre 12 sati a mati zaspi...
E s'g je mlko drugakvo..Ja sam se oženil...Dečica se razbežala po svet...Mati i bašta i' nema više...Ostali smo ja i Roska sami...Kad bude za doček mi se udružimo sas Stojana i Zagorku njegovu...I oni su ostali sami kao tenci...Počnemo sas pripreme tri d'na porano...Da nešto ne zabora'imo....
Žene su zadužene za kolači.Ne praje one nešto posebno...Desetinu vrste...Meki,tvrdi,sas oresi,rolati,oblande,torte,kifle...Nista posebno...Pošto je pre doček na mene i Stojana zabranjen pristup u podrum one idu da razvrše lonac u koji su zatopene sušenice u maz i čvarci...Kad završe sas kolači i podrum one pune paprike,uvijaju sarme...Da ne budu mlogo mrsne one mesto svinjsko meso turaju meso od zajca el od srnu...Misle one na nas...Na kraj praje djibanicu i vare čorbu sas teleco meso...Da bude toplo za večeru...Ja i Stojan imamo zadatak da zakoljemo jagnje i prase,da naklademo oganj i da ji ispečemo na ražanj...Na svu sreću znamo za jadac...Mislim na toj što imamo zabranu da ulazimo u podrum...Nedelju d'na pred doček mi natočimo dva balona vino i sakrijemo i' u štalu...Takoj sas manje muku podnesemo vreme dok obrtamo jagnje i prase...Nije ni toj l'ko...Sediš na dubar a okol tebe duva kao na utrinu...Da neje vino da ni zagreje imali bi da izmrznemo kao kompiri...
Kad sve bude gotovo nasedamo uz astal i krenemo da tamanimo sve što je spremeno.Mi kad slavimo el idemo na slavu ne turamo kaiš na pantalone...A odozdol oblačimo gaće sas lastrež.Onej sas učkur nesu praktične za takve prilike...M'lko-m'lko pa treba da popuštaš učkur...Ovakoj se lastrež razvlači kolko god da jedeš...
Puštimo televizor i slušamo kako peva Lepa Lukić,Vera Matović,Tozovac,Cune...Okol nas samo lete kočine...Ispivamo na eks...Nazdravljamo...Pevamo...Kad bude u 12 sati uvatimo da se ljubimo...Svaki sas svakuga...Doduše ja izbegavam da se mlogo ljubim sas Zagorku ako se neje taze obrijala (sve me izbode sas brkovi)....
U neko vreme žene počne da ovalja s'n...One su kao kokoške...Ja i Stojan smo borci...Ne dozvoljavamo da ništa ostane nepojedeno...Mi se ne dizamo od astal dokle god ima nešto za jedenje i pijenje....
Ete takoj mi na selo prosto i sirotinjski slavimo doček od Novu godinu...

Nauči što nisi znao:

(mati i bašta-majka i otac;djibanicu-gibanicu;sami kao tenci-sami samcati;razvrše-načnu;maz-mast;od zajca-od zeca;naklademo oganj-podložimo vatru;ovalja s'n-prispava im se)


четвртак, 24. фебруар 2011.

Pripreme za susreti sela...


U naš kraj je mlogo popularno da se održavaju susreti sela.Kad bude vreme za toj u svako selo krenu pripreme.Tija susreti se održavaju u leto takoj da u toj vreme ima mlogo deca u selo.Svi koji su pobegli u varoš isprate decu u selo čim se raspušte iz skolu.Kobajagi da pomognu na babe i dede.Nema od tuj pomoć ništa.Deca kad dojdu iz varoš u selo su kao kučići kad i' puštiš od lanac.Babe i dede im dozvoljavaju sve što roditelji brane.Takoj su deca zadovoljna a starci  srećni-bude dobro za svi.Jedino je m'lko zajeb*no kad se daca vrnu kod roditelji.Treba im mesec d'na da se pa naviknu na život u varoš...Al' toj neje bitno...Uz pomoć od tuj decu u godža sela se organizuju susreti sela...Sas nji se popuni broj...
Ja sam samo ednu godinu probal da organizujem u moje selo susreti.Dovel sam čoveka iz drugo selo da ni obučava u igranje,naš'l sam neki skečovi...Sve sam ja tel da podnesem teret...Eve kako sam proš'l...
U mesnu kancelariju se zberemo i počnemo sas pripreme...Puna kancelarija sas momčići i devojće iz naše selo i od ovija sto su došli na raspus'.Krenem ja da pričam kako sam zamislel kad ed'n od onuj varošku decu kazuje:

-Matori...Nemoj da daviš...Pusti neku muziku pa da djuskamo...

Prećutim ja a u sebe se mislim:

 -Deteeeeee...Ako ti zavratošem ednu po til ima da djuskas do novu godinu!!!

Kad smo pustili muziku da i' uči čovek da igraju i da im pokaže kako da se preplitaju ovija iz naše selo počeše da se saplitaju kao da su pijani a onija iz varoš prvo počeše da mlate sas glave i ruke kao da se brane od ose a po toj izlezoše napolje...
Kad smo probali da proberemo koj ce da glumi u skeč ed'n od varošani se diže i reče:

-Koje ste vi dileje.U kom veku živite seljoberi???

Da neje bil Stojan pored mene da me zadrži ja bi njega preko koleno,pa da mu namodrim guzicu da ne može da sedne na nju b'r nedelju dana...
U neko vreme vidim ja da smo ostali samo ja i Stojan...Nikoj nigde nema...T'g ja ukapiram da od susreti sela nema ništa al' me kopka da vidim kude je onaj narod.Dignem se i krenem napolje da proverim...Leleeeeeeeeee...
Na svako drvo okol mesnu kancelariju...Na svaki dubar...Na svaki kamen...Svude gde može da se nasloniš el sedneš ima po ed'n par...Podovatali se kao kad će se obaraju...Ljube se -samo puca...
Odma ja oknem Stojana i preselimo se u zadrugu...Zašto da kvarimo na decu raspus'...I takoj nikada nesmo pobedili na susreti sela...

Nauči što nisi znao:

(godža-mnogo;skečovi-humoristička tačka;zavratošem ednu po til -udarim za vrat)


среда, 23. фебруар 2011.

U ambar...


Šta mi se desilo onaj d'n...Pa toj je da ne veruješ...Sreda je bila...Dignem se ja sobajle...Pre Rosku...Munem dve rakije i otidnem u štalu da izrinem i da turim seno na krave i da i' pomuzem...Posle završim i okol svinje...I kad je sve bilo gotovo ja se vrnem u kucu i kako vidim da se Roska jos neje digla iz krevet,pomislim da ne bi bilo loše da se prošetam do Stojana...Nesmo se videli celu noć...
Idem ja takoj prema njega i mislim se kako da upotrebimo d'n.Kod nas na selo kad za'ladni,kad počnu kiše,kad padne sneg,ništa se ne raboti...Samo se greje rakija,toči vino i mezi se suvo meso i kisel kupus i turšija...Tak'v je život od nas sirotinju...Stojana zateknem u avliju...Tolko je se zaraduval za mene da je odma  zajeb*al naviljnjak sas seno na sred dvor i otrčal je u podrum da iznese vlašu da se prekrstimo...Da ne bi nazebli na sred dvor mi otidnemo u ambar i sednemo u ed'n prazan presek...A Stojanov ambar je povezan sas susnicu...I takoj mi krenemo da nazdravljamo i da si pričamo priče kad se on u neko vreme seti da će ni udari rakija u glavu ako ne mezimo pa otide u susnicu i donese edno parče slaninu...Izvadimo britvice iz džep i počnemo da režemo pom'lko...Red ljuta-red slanina...Kad je toj nestalo u vlašu Stojan otidne i donese ed'n m'lecak džiban sas prepek i dve balončići vino,i donese jos od slaninu i sušenice...Toprv t'g ni je se razvrzal jezik i počeli smo da pričamo od svašta...Neću da vi l'žem...Vatala ni je i dremka ...Ali borili smo se muski...Kad smo ispraznili džiban i bili već pred kraj sas vino u baloni čujemo mi neko okanje napolje...Po glasovi smo zaključili da su moja Roska i njegova Zagorka...Promuljimo mi glave na vrata od ambar...Leleeeeeeeeeeeee...
Na sred dvor stoje Roska i Zagorka...Kolko  su besne kosa im se najezila pa im šamije stoje kao zastave...Čim su ni videle raspalile su po nas sas kletve i kritike...Prvo Roska:

-Slepče ni ed'n...Osta'il si me samu u krevet...Mogla sam da se ugušim pod jorgan...Samovle te izelo...Samo još u miliciju nes'm išla da te tražim...Odma da si pos'l pred mene...Pravo dom !!!

Zagorka je jedva čekala da dojde na red...

-Stojane nikad da ne stojiš dabogda...Rdja te u srama ubila...Dabogda se udavite u taj dziban...Stoku nesi naranil a setil si se da se opivaš...M'lko li vi je što ste svaku večer zajedno nego i tri d'na u ambar da se krijete...

Kad toj reče ja i Stojan se samo zgledamo...Pa i' u glas pitujemo:

-Koji je toj d'n d'n's?

A one kao u duet...

-Petak slepci jedni...Tri d'na vi celo selo traži po šanci i bunari !!!

Nauči što nisi znao:

(Munem dve rakije-popijem dve rakije;izrinem-počistim djubre;presek-deo ambara;britvice-nožići;džiban-vrsta bureta za rakiju;šamije-marame;Samovle te izelo-kletva)


уторак, 22. фебруар 2011.

Kako su priče nastale...


Kako je došlo do toj da nastanu ovej priče.Eve s'g ću da vi priznam.Mene je kao maleckog deda držal na koleno i pričal razne priče.Od t'g sam ja zavolel da slušam i pričam priče.Kad s'm m'lko porasal rešim ja da krenem u knjizevnos'.Uznem ednu staru svesku i krenem da pišem.Za pisuvanje sam imal mlogo teme.Kod nas na selo se svašta dešava.Kad sam napisal edno stotinu priče,rešim ja da saberem edno veče u zadrugu ljudi iz selo i da im pročitam...Kako je proslo toj veče...Ne pitajte...
Čim sam pocel da čitam priče poceli su ljudi da se meškolje.Prvo je se digal Mrjda...On je se prvi prepoznal.Tek t'g sam svatil kolko je on zažuljen čovek.Ajde sto je zažuljen nego što je nepismen.Odma je počel da prigovara...Te ne valja ovoj...Te ne valja onoj...Da bi bil kuluran ja sam se pra'il da ga ne čujem...Al sam šapnul na Stojana da ga izvede napolje i da mu objasni neke stvari.Kad su se vrnuli,Mrdja je imal m'lko modro okol levo oko...Al je posle celu večer ćutal...
Onda su počeli da nešto da prigovaraju neki iz gornju malu.Nes'm siguran ali mi se čini da su pričali nešto u vezu sas  njine žene...Neje im bilo najjasno dal je onoj u priče istina el sam ja sanjal.Ništa nes'm tel da im odgovaram.Neka si pitaju žene kad otidnu dom.
Svaki iz moje selo je bil spomenut u priče.Sreća te sam ja toj veče plaćal pijenje pa se mlogi nesu prepoznali...Onda bi i ja imal modro okol oči kao Mrdja.Zamerku je imal i Vinko što radi u zadrugu.Stvarno mi neje jasno zašto se on vredja kad nigde nes'm napisal da ne vrta kusur.
Toj veče sam ja čvrsto odlučil da više ne čitam moje priče pred ljudi iz selo.Bolje da ja sve toj što napisem odnesem kod mojega kuma...On je pisac...Da on toj lepo pregleda pa turi da se odštampa...Umesto moje ime izmisleli smo neko drugo...Takoj će ljudi da čitaju a nema da znaju kude se radnja dešava.Mora se takoj...Zašto ???
Ako rešiš da negde kažeš sve tačno najbolje je da se sakrijes iza neko drugo ime.Čim ti pričaš istinu odma poripaju onija sas tri razreda osnovnu školu i počnu da te kritikuju.Zatoj je moj savet na svi onija sto reše da pišu neku knjigu:

-Pre nego što počnete da pišete,dobro promislite koga će da spomenete u knjigu,gledajte da nikoj ne prepozna na ulicu da ste vi taj sto je napisal nešto...I zadnje al najbitno:

-Kad vi neki napada......Zajeb*te ga...Neka se raspravlja sam sas sebe...

Nauči što nisi znao:

(zažuljen-nezgodan)


понедељак, 21. фебруар 2011.

Pomoć od najmiliji...


Prva pomoć od vaši najmiliji sastoji se u toj što će  nasedaju na stolice.I toj je nešto.Bolje da nasedaju nego da se vrte po sobu i sapletu staru mater el svekrvu.Ona stara i grabava sprema sve da ugosti svoju dečicu -zdravu i pravu al' nesposobnu za bilo kakvu pomoć...Snajke i ćerke su b'š toj jutro nalakirale nokti,sinovi i zetovi su umorni jer su vozili 30 kilometra a d'n pre toj su imali mlogo rabotu u preduzeće...Dečica su najbolja...Baba im namaže po ed'n komat leb sas maz...Odozgor turi m'lko sol i alevu papriku...Deca toj nikad nesu videla...Toj se u grad ne jede...Tam se samo aero kremovi mažu i paštete...Kad deca toj izedu odma istrčuju na dvor.Nikoj im ne brani...Zašto ??? Pa zatoj što snajke i ćerke paze na nokti i vrizure a sinovi i zetovi posle treću čašku prepek počinjaju da dremu...Trče deca po dvor,valjaju se sas jaganci i praci a obrazi im crveni kao jabuka...Toj bre treba za decu a ne tarasa na 8 sprat...
Kad se vaši najmiliji dobro najedu oni idu da m'lko prilegnu...Da odmore...Ako...I toj je neka pomoć...Bolje neka legaju nego da se povrede sas nozevi...Ipak svi tija naši najmiliji najbolje se  snalaze sas plastične kese,i prazni sudovi koji dovezu u kola...Kako toj ??? Odma ću da vi razjasnim...
Kad se dobro odmore oni se izdizaju i odma traze kavu...Stara  "keva" odma bataljuje toj što raboti i trči da turi džezvu da se deca ne uvrede...Ima da se naljute pa celu godinu nema da se javljaju  (kao da je toj nešto novo)...Kad  izgustiraju kavu počinja njin najveci zadatak...Ustvari počinja da se obavlja onoj zbog kakvo su i došli...Na astal u gostinsku sobu se narede šerpe i vangle i naši najmiliji u taj momenat dolaze prvi put u dodir sas svinjsko meso.U taj momenat masnoća ne smeta na nokti ni na snajke ni na ćerke...Grabaju meso i pune onej serpe  i vangle...Onda  dolazi do momenat koji se zove "plastične kese".Posto je svinja bila veća nego što su oni misleli pa im zafalelo mesto u šerpe oni vade plastične kese i trpaju u nji.Dok snajke i ćerke pune sudovi i kese sinovi i zetovi sve toj nose i pakuju u kola...Obavezno mora da se natoči i neko balonče rakija i vino.Pasulj,kompiri,crni luk i turšija-bez toj ne može da se rastanemo sas nasi najmiliji...Mlogo put se desi da se kola tolko napune da za decu nema mesto na zadnje sedište nego i' drže napred na kolena...A kolko put su otkinuli auspuh jer kola legnu do zemlju...I za toj im dademo pare za kod majstora...U nas dvor se desilo...Neće valjda deca iz džep da plaćaju...
Ima i onija što poteraju i prikolicu.E oni su u malo bolju situaciju...Oni moze da tovare kolko oće...
Ete,toj sam tel da vi ispričam.Toj je pomoć od nasi najmiliji...Oni tolko natovare u šerpe i kese da onoj sto ostane za nas mi stari sredimo  za ed'n d'n.Ali ako...Naši su...Sami smo i' takoj naučili...

Nauči što nisi znao:

(komat leb-parče hleba;maz-mast;Grabaju-hvataju)


недеља, 20. фебруар 2011.

Naši najmiliji...


Kad vi dojdu deca da pomagaju oko svinjokolju svašta se nagledate.Odma kad izlegnu iz kola počnete da se pitujete dal su pošli na svadbu,na sud ili na neko drugo mesto....Kad vidite kako su ubavo oblečeni jasno vi je da od pomoć nema ništa.Prvo što se čuje je-ako je došla snajka :

-Zlato mamino (toj se obraća na decu)!!!Ne zlato sa novim čizmicama u blato !!! Nemoj kod dede !!! Vidiš da je prljav !!! Uprljaćeš novu jaknu !!! Idi kod babe da ti obuče nešto staro !!!Ne diraj mačku,ogrebaće te !!! Pazi se,možda kuca ujeda !!!

-Mišicuuuuu (toj se obraća na muža) !!! Neceš valjda u novom odelu da sečeš slaninu.Idi nadji nešto staro u "kevinom"  šifonjeru(keva-toj je s'g ime za svekrvu,majku,taštu) !!!
Onda čujete sina:

-Ajde deco idite u kuću i nemojte da izlazite napolje.Izmazaćete se ili prehladiti !!! Lutkice (toj se obraća na ženu) idi pomogni kevi da stavi nešto za dorucak !!!
Ako je ćerka u pitanje,onda se čuje:

-Dečice,idite u kucu kod bake,presvučite se pa idite da se igrate sa jagnjićima.Mazooooo(toj se obraća na muža)...Idi kod keve neka ti da neke  ćaletove stvari,presvuci se pa dodji da pomognemo nešto(ćale-toj je s'g ime za baštu,svekra el tasta) !!!!

Na kraj se čuje i zet:

-Ćeleeeee,kevooooooo(toj se obraća na tasta i taštu)...Ima li od onuj staru rakiju da se prekrstimo!!!!

El vidite vi ovoj čudo...S'g bi ja imal nešto da kažem na svi ovija gore navedeni:

 -Drage snajke,ako ste pošle na svinjokolju neste morali da oblačite nova dreje.Deda ako je štrokav neje usran,a mačke i kučići nesu azdaje i neće da izedu decu...

-Dragi sine,ti si porasal na dvor igrajući se sas krave i svinje.Neje bilo važno dal ce se ukaljaš u blato el lajna.Pušti decu da vide šta je čis' vazduk.A ovuj tvoju nafrakanu nemoj da lutkošeš nego da jo podvikneš da se zna koj je gazda u kuću...

-Draga ćerko ti si se u matursku 'aljinu valjala sas jaganci po livadu a s'g presvlačiš decu na pet minuta...A ovuj tvoju "mazu" si trebala dom da spremiš za selski radovi..

-Dragi zete.....Ako si doš'l zbog rakiju mozeš odma nalevo-krug pa si idi kod tvojega baštu nek  ti on dade star prepek pa se krstite do mile volje...
*************
-Zašto se bre nikoj ne seti da donese 100 grama kavu za stari roditelji,da ni zagrli,poljubi...Da ni pita kako smo...Pa makar bili  štrokavi keve i ćalci...
Al neje bitno...Sami smo  i' izradjali i vaspitali...Naši su...S'g ni ostaje samo da trpimo...A kakvo bude dok ne pojdu nazad u varoš...Da turim kavu...Odma se vrtam...

Nauči što nisi znao:

(dreje-garderoba;štrokav-prljav;lajna-govedji izmet;baštu-oca)


субота, 19. фебруар 2011.

Domaćin...


Možda ste misleli da ja nes'm domaćin.E tuj ste se opasno zaje*ali.Ja sam ed'n od najgolemi domaćini u naše selo.Kad ja u'ranim svinju,toj je samo da gledaš i da se čudiš.Moram da vi priznam da od toj nes'm mislel dok su mater i bašta bili gazde od kuću ali od k'd sam ja postal glavan...A još od kako sam se oženil sas Rosku...Svaku godinu kad se svinja oprasi mi odvojimo edno prase i ranimo ga non -stop.Biranje je povereno na Rosku...Ona je stručna u toj...Toj sam svatil čim je mene iz'brala...E kad mi od toj prase napra'imo ranjenicu od 200 kila dojde momenat da se toj zakolje i sredi...B'š od toj sam tel da vi m'lko pričam..Šta se dešava u nasu kuću (a siguran sam da je u svako selo isti slucaj) kad dojde vreme da se kolju ranjenice.......
Nedelju d'na pre nego što ce se obavi klanje počne televon da zvrči.Zovu sinovi,ćerke,zetovi,snajke...Svi se kao nešto raspituju za naše zdravlje...Kao da i' toj mlogo interesuje.Kad vi deca otidnu u varoš da žive,automatski postanjuju vampiri...Pitate se zašto ??? Eve zašto !!! Po celu godinu se ne javljaju a kad osete krv (da će svinje da se kolju),odma zovu i raspituju se kako ste.Odavna je men' deda pričal:

-Sine,deca dok su malecka piju mleko...Kad su golema piju krv...

S'g mi je jasno zašto...Al' nema veze...Naši su kakvi god da su.Mi sami smo i' stvorili i za nji' živimo...Uglavnom,toj sam tel da vi kazem...Nedelju d'na pre svinjokolj oni zovnu da se raspitaju za tačan termin.Moraju na vreme da uznu slobodni d'ni u preduzeće (ako se kojim slučajem svinjokolj pogodi u radni d'n).Zatoj mi seljaci gledamo da svinjokolj obavljamo za vikend...Da ni deca ne gube od rabotu...Nemoj da mislite da će da dojdu porano da vi pomognu da izvlečete svinju iz kočinu...Ne...Kad se stari i nikakvi roditelji u borbu sas svinju um'škaju u blato i jedva ju sas još pet isti takvi komšije izvleču na dvor,zakolju ju,oderu i na jedviti jadi ju podignu da zakače čengeli na gredu ispod ambar...U taj momenat se čuje zvuk od auto i vidite kako na kapiju (koju ste otvorili  u 6 satu ujutru) ulazi auto (ponekad i prikolicka bude zakačena za njega)...Mislite da će prvo da vi upadnu u oči vaši najmiliji...Izvarali ste se gadno...Prvo se vide prazne šerpe,lonci i vanglice...A tek onda primetite vašu decu i unučići kako su se jedva  nekako smestili pored svi onija sudovi u kola...
A šta se dešava posle...Kad izlegnu iz auto...Jutre ću da vi pricam...

Nauči što nisi znao:

(mater i bašta-majka i otac; izvlečete -izvučete;kočinu-svinjac;um'škaju-umažu;na jedviti jadi -teškom mukom;Izvarali-prevarili)


петак, 18. фебруар 2011.

Posle glasanje...



Obično se glasuvanje završi odjedanput (tam gde se isti ljudi vrtaju po dvaput da glasuju).Znači odma se jutred'n zna koj je precednik.Odma se toj proslavi i on krene sas rabotu.
Prvi d'n kad nov precednik počne da raboti on raspise konkuras za novu sekretaricu.Tuj ,u taj konkuras pise da je vazno je da je mlada,da neje udavana,da se šminka i da ima goleme grudi,guzicu i dugačke nodje.Ne mora da zna da piše jer tam u opštinu sve što se zapiše toj ne važi ništa...Takvu najdu brzo jer nepismene a ubave ima kolko oćeš.
Drudji d'n nov precednik  napra'i sastanak.Tuj na svi kaže kako se zove(zatoj što ga dotle nikoj neje nigde videl) i naredi da mu se napra'i  pločka sas njegovo ime-za vrata (toj je zbog toj da zna na koja vrata teba da ulegne kad dojde na rabotu).
Treći d'n  primi novoga šovera (onoga staroga imenuje za podprecednika) i naredi mu da mu svako jutro donosi od sve novine po jedne (da ima kakvo da dade na komšije da čitaju kad se vrne od rabotu).
Čevrti d'n mu je najbitan.Taj d'n najde radna mesta za svi rodjaci koji nesu završili školu.I toj su sve radna mesta po kancelarije.Da ništa ne rabote a uzimaju pare.....
Peti d'n naručuje novu limuzinu jer je onaj pre njega oteral dom onuj sto je se vozil u nju-da ima čovek sas kakvo da si ide do prodavnicu.
Šesti d'n ima najgolemu obavezu.Naredi da mu kave- kuvarica donese kavu licno.Toj neje zatoj što mu se dreme el mu se pije kava...Toj je zatoj da vidi kako izgleda kuvarica ...
Sedmi d'n je presudan za svi nas.Taj d'n precednik sabere svi važni ljudi iz varoš.Tuj budu poreznici,onija iz distribuciju,iz vodovod i šumar.Na svi naredi da odma počnu da rabote.Da se jure ljudi za porez,da se seče struja i voda na dužnici,da se napišu prijave na svi što seču drva  u svoje branište...
Tolko mu beše od izbori i promene.......
Odo da pripuštim tele da sisa.........Će se vidimo........

Nauči što nisi znao:

(branište-šuma/branik)


четвртак, 17. фебруар 2011.

Glasuvanje...


Kako se približava glasuvanje takoj  sve oživi, čisti se,tura se asvalt i gde treba i gde ne treba,menjaju se bandere...Čudo jedno...Od sve men mi se najvise svidja taj d'n kad se glasuje...Taj d'n ja se spremim sabajle i idem pred zadrugu.Vinko otvara zadugu sabajle kad je glasanje.Na taj d'n nikoj ne raboti u polje...Svi se obleču u nove dreje i idu da izberu koj će da ji zamajuje sledeće četri godine.
U nase selo se glasa u mesnu kancelariju koja se nalazi iznad zadružnu prodavnicu.Ima tam nekolko odbornika,oni gledaju dal će sve da bude kako treba...Pred vrata obavezno bude milicija...Toj je zatoj što u nase selo mož' da se desi da neki ne zna za koga da dade glas...E oni su tuj da ti objasne...A ako ji ne poslušaš oni te ture u kola i provoze te m'lko...A kad se vrneš ti znas za koga treba da glasuješ...
Ja medju prvi ulegnem...Dok ji još nema milicajci...Ja ne volim da se vozim,a znam za koga da dadem glas.Obavim toj i odma se preselim na gajbu broj 1.Toj je moje rezervisano mesto pred zadrugu.Gajba broj 2 je od Stojana...Ostali nemaju rezervacuju...Uznem si pivo i gledam kako ljudi ulaze i izlaze i tačno znam kakvo misle.Svi idu i misle kako će nešto da se promeni...Jeste narod zamlaten...Nema bre nista da se promeni.Samo se promeni ime na vrata...A iza vrata sve isto ostane...
Do uvečer svi projdu i pored kutije  (neki i po nekolko put) a i kroz zadrugu.Ne moze da ideš na glasuvanje a da ne svrneš i da popiješ pivo i popričaš se sas komšije.Posle glasuvanje nikoj više ne priča za kuga je turil glas...Pričamo si od druge stvari...Neje toj zatoj što ima neka zabrana...Toj je zatoj što ako krene priča od politiku obično se toj oduži...E onda se od dugačku priču toj pretvori u svadju...E onda tuj nastupaju braca milicajci....
Pošto smo mi ljudi seljaci,navikli smo da se vozimo na traktori i freze, mi nemamo volju da se vozimo u milicajska kola...Toj ostavljamo na ovuj gospodu...Oni vole limuzine...
Posle nedelju d'na sve se vrne kao sto je bilo...Kako...Ne znate kako je bilo pre glasuvanje...Jutre ću vi vrevim od toj...

Nauči što nisi znao:

(sabajle-rano ujutru;dreje-garderoba;zamajuje-zabavlja;vrevim-pričam)



среда, 16. фебруар 2011.

Selo pred izbori...


El vi mislite da se moje selo osavremenilo.Jok bre...Zaostali smo kao i svi drugi.I u naše selo se jos gleda televizor uvečer.Neje bitno toj što se gleda...Nevalja je što svi gledaju drugi dnevnik i veruju u sve toj što pričaju na njega.Sedimo pred televizori i kao drogirani slušamo sve što ovija političari l'žu.Ma nije mi što l'žu oni nego sto l'žu i onija što pričaju kakvo će vreme da bude.Nikada ne pogode.Bolje zna da pogodi deda Momcil nego oni.On samo pogleda u nebo i ubode ga....
Nego nes'm tel toj da vi pričam.Tel sam da vi pričam kako smo i mi zašuntaveni sas taj televizor.Na njega samo pričaju od toj kako je sve ubavo,kako su plate dobre i kako će da budu nekakvi izbori...Kad god da upališ televizor,ujutru ili uvečer-u prolet el u zimu ima da čuješ da treba da budu nekakvi izbori.Za kakvo li se više biramo-b*m li ga...Uglavnom kad počnu da pričaju od toj mi svi izbuljimo u televizor i gledamo koj je poubav...Po drugo se ne razlikuju zatoj što svi isto pričaju....
Prošlu godinu kad smo birali precednika za našu opštinu...Leleeee...I televizija je snimala toj...Nesu snimali kako smo glasuvali ali dok je iš'l po sela pred glasanje-po tri kamere i šesnaes votografa idu po njega i slikuju ga.A on...Oblekal ubave dreje,turil kravatu,na nodje neke cipele izviksane...Ubavilo...Samo ide od selo do selo,rukuje se sas svi,tapša po ramena i priča kako ce on sve da sredi...Mleko ima da se otkupuje na kućni prag,praci ima da se prodavaju po golemu cenu,navta ima da pojevtini...Ulazil je i u nekolko štale al kad je videl da se  krave poplaše od njega kao od osenju zaje*al je.Stojana je zatekal na njivu-na oranje...Dok je Stojan slegal od traktor da se rukuje sas njega on ripnu na traktor pa kad mu nadava čurovi...M'lko je valilo da se prevrne na slog.Ma svakakve budalije mož' da se vide dok idu po sela da se vale i mole ljudi da glasuju za nji.
Poneki organizuje i mitinga.Toj vi je onoj kad dojde autobus i odveze te bez pare u bioskop da slušaš kako neki l'že,za toj ti dadu sendvič i 1000 dinara ,a  ti treba da okaš :bravoooooooo...I da pljeskaš sas ruke...Ja sam bil da pljeskam za svakuga...Samo 'edanput za m'lko da naje*em...Prepoznal me neki da sam bil kod nekuga protivnika od tuj partiju...Sreća te brzo trčim inače imali bi da mi namodre grbinu kao na vudbalskoga sudiju....
A kakvo se dešava kad je glasuvanje...Toj je posebna priča...

Nauči što nisi znao:

(l'žu-lažu;ubave dreje-lepo odelo;navta-nafta;osenju-utvara/duh;ripnu-skoči;nadava čurovi-dade gas;okaš-vičeš;pljeskaš-aplaudiraš)


уторак, 15. фебруар 2011.

I to je prošlo...


Kad zamine pladne,dadu ti da jedeš.Toj se zove ruč'k.Ponekad je umelo i jedno parče meso da ima u tanjir-ako si medju prvi u red.Ja sam mislel da će po ruč'k da legnemo m'lko da odrememo...Kao kad smo na kopanje...Neeeeeee...Odma posle jedenje ide se pa da se maršira po kasarnu,da se valja po blato 'el da se zbiraju listovi i artiške...
Večera je bila strogo na vreme...Samo što je i ona bila jako t'n'cka...Komat leb ,m'lko sirenjce i čaj.Toj je zatoj da bolje spiš i da ujutro bolje trčiš i mavaš sas ruke...I tam'n kad misliš da će da legneš u krevet-mućak...Mora da se gleda drugi dnevnik na televizor...A po toj da se očiste hodnici i klozeti...Za mene su videli da sam jako uredan pa sam gotovo cel vojni rok čistil klozeti...
Ljudi moji,pa ja nes'm mog'l ni da sanjam da je vojska takva robija.Sva sreća te se vojska ne ponavlja...Inače bi ja i d'n-d'n's  nosil šinjel.
Dom nes'm tel da idem nikako.Sve su mi toj uračunali i posle godinu i pet meseca mi kazaše da je vreme da si idem dom.Roval sam kao kad je umrela baba Danica...Samo s'g od sreću.Bil sam rešil da  cim stignem dom tražim priliku za ženidbu da  rešim i tuj muku....Još 'edno sam resil,da zakoljem 'edno prase i odnesem ga nekuga doktura da me proglasi za nesposobnoga i da nikad više vojničke gaće ne oblečem...A kakvo ce da pričaju kroz selo-b's me briga...
Zajedno sas men' je iz vojsku pušten i Stojan.Dogovorili smo se da na nikoga ne pričamo kako smo se proveli...Ima da pričamo da je mlogo ubavo...Neka i drugi naje*u kao mi...
Dom su ni dočekali kao generali.Pečeni praci,jaganci,vino...Nedelju d'na mi smo samo jeli i pili...Da nadoknadimo sve što smo propuštili.Na Vinka što radi u zadrugu su d'n pre nego mi da dojdemo dokarali kamion pivo a on je od svoj trošak dovel muzikanti...
Jedino su selske devojće  bile mirne dve nedelje od nas povratak...Tolko ni je trebalo da  se  vrnemo u kondiciju sas pijenje i trežnjenje...

Nauči što nisi znao:

(zamine-prodje;t'n'cka-tanka;Komat leb-parče hleba;Roval-plakao)


понедељак, 14. фебруар 2011.

Prvi vojnički dani...


Kad su me isvrljili iz krevet ja nes'm umel da se setim kude sam a još manje kakvo treba da rabotim.Poče da se mislim dal treba da idem da muzem krave el da idemo na kopanje.U neko vreme se setim da sam u vojsku-videl sam da svi okol men oblače zelene košulje.Nekakav uleže su sobu i poče da oka da odma trčimo da se  omijemo po oči pa napolje na viskulturu.Onoj mijenje po oči sam nekako i podnel-mada pravo da vi kažem,dom sam se mil po oči jedanput u nedelju d'na...Al tuj viskulturu...
Prvo se trči okol kasarnu kao kad te juri komšijsko kuče-samo sto nema kuče nego jedan stalno oka da se trči pobrzo.Posle se naredimo u dva -tri reda pa mlatimo sas ruke okol glavu,kleknemo-dignemo se,vrtimo sas glave u krug kao šuntavi...Ja sam mislel da će sve da pootpada od men,i ruće i nodje...Kad  se sve toj završi imas 'edno 10 minuta da se oblečeš kako treba i ideš na jedenje.Nema tam da se raspištoljiš kao dom.Naturaju ti na 'ednu taclu komat leb,šolju mleko i 'ednu ložicu pekmez...Nema rakija...B*m ti život.
I toj m'lko što ti dadu-nema da u njeg uživaš...I za toj ti mere vreme...Odma po toj se naredimo na onaj asvalt u sred kasarnu,sviri muzika (obično trubači),dok se zastava digne na ed'n gvozden direk i onda krenu onija što pregledjuju kako si oblečen.Ako si nedaj boze neobrijan el raspasan-naje*u te kao petla u rasadnjak.Mora da budeš kao šibica.Men mi je i toj jako teško padalo.Kad se taj pregled završi,pročita se koj će kakvo da raboti i rasturamo se svaki na svoju stranu.
Obuka mi je najl'ko padla.Toj što smo morali da marširamo po cel d'n i da se valjamo po blato ,men je izgledalo kao kad se ja i Stojan vrtamo iz zadrugu.Isto takoj gazimo i mi a počesto promašimo put pa upadnemu u neku rovinu,takoj da kad dojdemo dom mi smo kao svinje kad izlegnu iz bačkalo.M'lko me je zajebavalo dok sam naučil kako se rastura mitraljez i sasta'lja  a da naturaš svi delovi u njeg....Eeeeee,kolko put sam natural u džepovi onoj što mi preskoči od delovi...Sve sam molil boga da ne počne rat kad mi rasturamo puške...Imali bi da ni izbiju sas tojage dok mi sklopimo naši mitraljezi.

Nauči što nisi znao:

(isvrljili-izbacili;oka-dere se;omijemo-umijemo;ruće-ruke;nodje-noge; raspištoljiš -raskomotiš;taclu -tacnu;komat leb-parče hleba;ložicu-kašiku;gvozden direk-gvozdeni stub/jarbol;rovinu-šanac;bačkalo-mesto gde se svinje valjaju u blatu)


недеља, 13. фебруар 2011.

Dolazak u kasarnu...


Na železničku stanicu,kad smo izlegli iz voz bila je parkirana marica.Mi smo misleli da ce nekuga da apse...Medjutim zajeb*li smo se...Toj je bil odbor za doček za nas mladi vojnici...Nabutaše ni u maricu,zatvori onaj milicajac vrata...Pa kad je upalil onoj čudo od vozilo...Kad mu je nadaval čurovi...Odma smo svatili da je put mlogo krivudav...Kako ga on mota po onej krivine mi samo bijemo sas glave u stranice...M'lko je valilo da mi se smuči pa da se izbljujem...Stigomo nekada...
Čim smo ulegli u kasarnu,dočekali su ni neki sas činovi i počeli da okaju po nas.Mi samo ćutimo i klimamo sas glave.T'g neje bilo kao s'g.S'g možes milicajca da napsuješ,da ga udariš,da ga pljuneš,pregaziš...U vojsku mož' i da ne otides (ako ti je komšija čistač u vojni odsek)...I najgore što mož' da ti se desi je da te precednik od državu popreko pogleda na drugi dnevnik...A u moje vreme...Samo potuliš glavu,okaš -razumem (i kad ne razumeš)...I ćutiš...Koj je umel da ćuti on je još i najbolje proš'l.
I...Poče da vi pričam...Odma taj sas činovi poče da oka po nas i da ni tera u red.Prvo su ni ošišali...Po toj su ni oterali na kupanje...I tam se kupaju sas sapun...Samo što nemaju korita za kupanje...Voda-i toj žeška pada od tavan...Kao ćiša kad pada...A na patos ima nekakve duvke...E u tej duvke nestanjuje onaj štrokava voda kad se okupeš...A ja sam se uvek pital kako li tam u kasarne greju vodu za kupanje i koj iznosi korito na dvor da ga rasipe posle...T'g sam videl da ima nekakva teknika...Jedino što sam imal primedbu na tuj vodu što pada od tavan...M'lko pada žeška pa onda led-ledena...Ali mi je barem pomoglo da se istreznim...Posle su mi objasnili da toj ima čovek što pusta tuj vodu...E on toj m'lko podjeb*va mladi vojnici...
Kad smo se obanjali naredimo se u red i kako idemo takoj ni dele za oblačenje...Ima i gaće...Sve upakuvano u najlon-sve novo...Ja sam novu dreju videl samo kad me krava ubola sas rog pa mi kupili novu pidžmu za u bolnicu (bašta je bil mlogo pomalecak od men,nes'mog'l njegovu da iskoristim).Sve onej dreje sam ja navrljal u šatorsko krilo i kad sam ulegal u sobu gde ću da spim sas drugari i videl gde treba svo toj čudo od stvari da naturam-ja sam počel da se krstim...Jedna plekana kutija...Na vrata zalepena artija kako se koje sklapa i kako se tura...T'g sam prvi put zaroval za moju mater...Ona da je s'g ovde ona bi toj zač's naredila...Ja sam ostal da redim sve dok nesu ugasili svetlo.Onoj sto neje stanulo natural sam pod dušek.Legnem da spim a pred oči mi slike od selo...Od zadrugu...Od mater i baštu...
Zasvira truba...Nes'm ju čul...Al kad me neki uvati za ramo i obori od krevet svatil sam da je vreme za dizanje...

Nauči što nisi znao:

(izlegli-izašli;izbljujem-ispovraćam;potuliš-pogneš;oka-viče;žeška-vruća;ćiša-kiša;duvke-rupe;dreju-garderobu;plekana kutija-vojnička kaseta;artija-papir;zaroval-zaplakao)


субота, 12. фебруар 2011.

Polazak u vojsku...


Uvatila neka rabota,momurza se bere,slive se zbiraju,oremo...Ne mož' da se najde vreme da se popričamo.I sas Stojana jedva da se četri put u nedelju d'na napijemo-jedva se postigne.S'g ću da vi pričam kako je bilo kad sam ja is'l u vojsku.Vi mislite da ja nes'm iš'l tam...Ne bre...U moje vreme -koj neje iš'l u vojsku neje mog'l ni da se ženi...Odma ga otpišu za ženidbu ...Kao nesposobnoga...E ovakoj je bilo.......
Dojde poziv za regrutacuju,moji me spreme,okupu me sas sapun,obleču nove dreje...Onej što nosim na vašar...Bašta mi naredi da se tam ne pra'im šuntav,nego da sve slušam kakvo mi kazuju...Otidnemo sas voz ja i još nekolko iz moje selo...Stojan i Dane su isto bili sas mene...Dokturi su ni cel d'n gledali...Č'k smo i pantalone smicali  da ni vataju za jaj*a...Ne znam zašto toj treba ali dobro i' premere.Na kraj su ni rekli da smo sposobni i odredili su da ja i Stojan idemo u artiljerci a Dane u pešadiju.Ovija ostali što su bili popismeni (sto su im roditelji iz varoš oni su odredjeni za u šoferi,televonisti,bolničari,a mi iz selo -u prašinu).Kad sam doš'l dom i rek'l na moji a sam regrutuvan bili su mlogo radosni...Svi smo se zajedno napili.....
Dojde d'n da se po'odi.Pre toj smo naprai'li ispraćaj.Svi su se veselili...Samo je Vinko što raboti u zadrugu cel d'n roval.Godinu ipo će da ostane bez tri najbolje mušterije.Do voz me pratila muzika-trubači...Gruvaju trube,bije bubanj...A ja se i ne sećam gde smo prošli...(tolko sam bil trezan)...Ljudi izlegli na kapije pa mi mavaju,devojće rovu...A ja sam se zajezdil,zakitili me sas cvećku...Gazim kao general...Na stanicu se najdemo sas Stojana...Jedva smo se poznali...Ne zbog toj sto smo bili pijani...Nikada nesmo tolko dugačko vreme bili oblečeni u nove dreje...Tuj udarimo kolo,pevanje...Vlaša samo ide u krug.....
Dojde voz...Tuj nastade kuknjava kao na grobište...Svaki svakuga ljubi i rove...Ukačimo se u voz...Svirnu sirena...Pojde voz a mi nastavimo sas pijanku i pevanje...Gde li idemo-nikoj ne zna...Kakvo li ni čeka-ne znamo ni toj...Al pojemo...

Nauči što nisi znao:

(momurza-kukuruz; ,slive-šljive;zbiraju-sakupljaju;dreje-garderoba;mavaju-mašu;rovu-plaču;zajezdil-hodam ponosno;grobište-groblje;pojemo-pevamo)


петак, 11. фебруар 2011.

Boleštine...


Šta je bre ovoj ljudi?Zavladale neke boleštine,da ne mož' da se digneš ujuto a da ne čuješ da su nekoga oterali u ambalantu?Svude toj zavladalo pa i u naše selo.Ja na svu sreću imam moju Rosku...Ona me natera da ispivam nekavi čajovi takoj da mene ništa ne vata.Ali svaka sila za vek biva.Takoj je došlo vreme da se i ja razbolim.Nikakvi čajevi ne pomagaju.Vari Roska,samo menja listovi...Nista.Da idem kod lekari neću.Čvrsto sam se zarekal.Od sve mi je najteško padlo što ima da mi prom'kne sve što se dešava pred zadrugu dok ja ozdravim.Navalili mi drugari u posetu...Dane...Još neki drugi...Čak je i Mrdja doodil...Svaki donese po nešto....Al' nikoj da ubode onoj što treba...Sve dok ed'n d'n neje situacija  pošla na moju ruku....Eve kako.....
Toj jutro Roska je morala da ide u varoš da odnese jajca i sirenje...Svarila mi je 'ed'n lonac čaj,zamotala me kao kiflu...Naredila mi je da se ne mrdam ni ako bude zemljtres....M'lko je prošlo od kako je otišla kad čujem ja da neki bije na vrata.Oknem da je otključano i da ulegne koj god da je.Kad se vrata otvoriše kao da me je sl'nce ogrejalo.Moj drugar Stojan stoji na vrata i lezi se kao varen zajac.Otkako sam se razbolel on neje doodil...Imal je mlogo obaveze...Moral je da sedi pred zadrugu i za njega i za mene...Odma ga ja oknem da sedne pored mene na krevet i da mi podnese raport kakvo se dešava po selo...Sede on i poče da vergla...Ne mogu da ga zausta'im...U neki ma' kazuje kako mu je suva guša....Diže se i otide pravo u kujnu...Vrta se otud i nosi vlašu u ruku...Men mi nešto mrdnu u mešinu....U vlašu se žutije kao dukat...Toj je onaj što me Roska masira...Sede on pa na krevet...M'lko priča pa trgne iz vlašu...A men mi teču ljige...Gledam ga ja,gledam....Pa kad se  iz'pnem...Svrljim onaj jorgan od men...Grabnem onuj vlašu iz njegove ruke pa kad nategnem...Kliza niz gušu kao niz led...A dobro miiiiii...Vidi Stojan da je naprail pravi potez al' ga stra da ću sve da popijem...Dok smo napra'ili triput živeli-otide vlasa.Rešimo mi da se preselimo u podrum.Tam je zavetrina.Ponesemo dva dubara i sednemo uz ed'n džiban...Munemo crevce u njega ,čaške  si drzimo u ruke,natočimo pa preklopimo crevce...Toj je trajalo dosta vreme...Sve dok nesmo zboli glave kao volovi i zaspali tuj...
Men je razbudilo Roskino okanje...Kad je se pojavila na vrata sas kobilku mi samo sto se nesmo uneredili...Vatra jo' seva iz oči.Dok je ona zamanula sas onuj kobilku ja i Stojan smo uvatili juriš,pa pored nju pa niz dvor ...Stojan je odma otrčal dom,a ja sam moral da se vrnem u sobu i da dva sata gužvim kapu i pravdam se...
Sva sreća te me je  onaj prepek iz džiban preznojil i popuštila me boles...Inače ne bi me pred Rosku opravdalo ništa...

Nauči što nisi znao:

(Vari-kuva;lezi se kao varen zajac-smeje se kao kuvani zec;oknem-zovnem;guša-grlo;mešinu-stomak;teču ljige-balavim;iz'pnem-sakupim snagu;svrljim-zbacim;dva dubara-dva drvena trupca;džiban-vrsta bureta za rakiju;okanje-dranje;kobilku-obramica)


четвртак, 10. фебруар 2011.

U šahtu...


Šta sve može da se desi u selo...Pa vi toj ne moz' ni da prepostavite.Onomad je Stojan upadal u šahtu.Kako je se toj odigralo i kako smo ga spasili s'g ću vi ispričam.
Neje on b'š upadal u šahtu.On je više ,kako da kažem dobrovoljno ulegal u nju.Bilo je toj pre nedelju d'na.D'n pred toj,Stojan,Dane i ja smo se tolko napili da su oni probuvali da upregnu kozu a ja sam ujašil svinju.Imali smo golem razlog za pijanku doduše...Stojanova žena je nasadila kvačku i izlegli se 8 pileti.Toj je moralo da se proslavi.E jutred'n po tuj našu slavu (koja se da budem pošten-počesto slavi),Stojana napadne žena da jo' zameni slavinu u kuću (nesmo ni mi seljaci vise prosti,i mi s'g imamo vodu da izlazi iz duvar).Zbog toj je on moral da zatvori vodu u šahtu.E s'g!!!Nekada kad su uvodili vodu u kuću,vodoinstalater bil m'leč'k čovek pa su na šahtu turili m'lečku duvku (a i poklopac je bil pojevtin posto je manji).Digne Stojan poklopac i proba da ulegne sas nodje napred...Ne ide...On onda reši da prvo mune glavu...I tuj počinja drama...
Mi smo ručali kad je uletela Stojanova žena kod nas u kuću kao da ju juri Milenov ov'n.Oka ...Rove...Skube kosu...Bem li ga kakvo sve ne raboti...

-Poodi odma,Stojan se zaglavil!!!

Ja sam mislel da se zaglavil sas traktor.Kad stignem kod nji u dvor vidim kakva je muka.On je u šahtu munul glavu i ruke i takoj se zaglavil.Gore su ostale samo onej njegove krive nodje...Manda on sas nji ,oka,psuje...Nista ne prominjuje...

-Vadite me odovde da ubijem onuj moju ženu!!!S'g je našla da jo' menjam slavine!!!

Ja sam se prvo smejal al' posle se setim da je i kod men' isti majstor nameštal vodu i da je šahta ista takva,pa se uvatim u rabotu.Na onuj Stojanovu naredim da ide da okne i Dane da dojde a ja probam sam da ga izvlečem.Uvatim za kraci i počnem da cimam.Skuči Stojan kao prase kad zaglavi nogu u tarabe.Vidim da nema sam ništa da napra'im pa sednem i sačekam da dojde Dane.Kad je on doš'l uvatimo ed'n za ednu nogu,drugi za drugu i počnemo da vlačimo.M'lko je valilo da palimo traktor i da ga vrzujemo sas lanac.Pa on je se zaglavil u šahtu kao sekira u čvornovit dubar.Da se u neko vreme nesmo setili da mu sturimo dzempir i da on ispra'i ruke napred,ja mislim da bi ga prekinuli na pola.Mozda je pomoglo i toj što smo ga namazali sas maz,i što smo m'lko rčkali sas ednu tojagu izmedju njegovu grbinu i šahtu-na prekret.Dok smo mi njega spašuvali njegova žena je turila kavu i natočila prepek.Toj se pokazalo mlogo dobro i pametno,jer kad je Stojan sturil košulju imalo je što i da se vidi.On je bil s'v izguljen kao da su ga mačke greble...Stvarno ne znam od kakvo mož' toj da bude kad smo ga b'š pazili.Odma ja uznem vlašu sas rakiju,prvo probam kakva je...Dobraaaa...Onda pljisnem po Stojanovu grbinu...Po onoj zgrebeno...Da isperem rane na drugara...Leleeeeeeee...Kad je uvatil da oka i trči po dvor...Kad je videl korito (betonsko) što poji krave u njega kao kad ga ogreja s'lnce.Ripnu u njega i odma se otud začulo:

-Ohhhh !!! Uhhh !!! Leleeee što je dobro !!!Oooooo !!!

Mora da ga je podgorel onaj prepek.
Čim je završil sas kupanje on je doš'l kod nas...Prvo smo pili rakiju,pa kavu,pa pa rakiju,pa rakiju,pa rakiju...E onda je Stojan donel golem čuk i ćuskiju.Svatili smo kakvo treba.Prvo smo raširili duvku na njegovu šahtu...Pa smo pili rakiju...Po toj smo otišli kod mene...Normalno...Prvo rakija...Pa smo onda raširili duvku i od moju šahtu...Pa rakija...Pa kava....Pa rakija...Onda je došla na red Danetova šahta...
Neje moglo sve da se postigne t'j d'n...Osta'ili smo ga za jutre...

Nauči što nisi znao:

(duvar-zid;mune-gurne;Oka-viče;Rove-plače;Skube kosu-čupa kosu;Poodi odma-polazi dmah;Manda-mlatara;okne-zovne;kraci-noge;dubar-drveni tupac;maz-mast;rčkali-čačkali;izguljen-izgreban;pljisnem -polijem;grbinu-ledja;Kad je uvatil da oka-počeo je da se dere;čuk-čekić;duvku -rupu)


среда, 9. фебруар 2011.

Čistoća...


U moje selo se mlogo pazi na čistoću.Čim imaš neko djubre da vrljiš,turiš ga u džak i nosiš ga na komšijsku njivu ili u potok.Posle se džak icepi,toj se raznese na sve strane takoj da nikoj ne može da utvrdi da je toj b'š tvoje.Sve je toj trajalo takoj dok ednu večer ne čujem ja kako bije zvečka pred zadrugu...Zove neki na zbor...Spremim se ja i otidem.....
Čim sam ulegal videl sam da  je neka zaje*ana situacija.Ima tuj naš precednik od selo ali ima okol njega i nekakvi u odela,sas kravate oko gušu,čisti,namerisani...I svi nešto gledaju strašno....
Mi smo dotle koristili zbor da se vidimo,ispričamo,popijemo po neko pivo...Na kraj i da se posvadjamo...A toj što treba da se dogovaramo okol selske stvari...Koga je briga za toj....
Kad se 'ed'n od onija sas kravate diže i podoknu,mi se svi ućutamo.Odma poče da ni napada:

-Ovoj ovakoj više ne može.U našu opštinu vi ste najštrokavo selo.Svo djubre vrljate po šanci,po njive u potok.Zagadjujete okolinu.Toj mora da se promeni.Mora da se ture kante u koje će da vrljate djubre,da se napravi mesto gde će te kante da istrisate kad se napune...Toj mora pod hitno da se reši.Inače nema više da vi pomaga opstina!!!

E t'g mi se mene nešto obrnu u mešinu.Dignem dva prsta,pa kad mi rekoše da mogu da pričam-razvezem:

-Slušaj bre ti sas tuj sušenicu okol gušu.Nemoj više da ni opština pomaga kao do s'g.Jedini smo  u opštinu koji nemamo asvalt,imamo najslabu struju,za bilo kakvu artiju cekamo po 20 d'na a opština puna sas sekretarice,kad grad udari vi bežite od nas kao da smo šugavi,za regresiranu navtu čekamo kao da je zlato,kad je otkup napra'imo red kao izbeglice a  za pare čekamo po 2 godine...

Da me Stojan ne povuče za rukav imal bi ja da brojim do zajutre...Ovakoj rešim da kažem još ovoj pa da prekinem...

-Dobro me slusaj s'g...Toj što mi vrljamo djubre,toj je naša stvar.Da ideš ti da si središ djubre u opštinu,puna je.Ako još m'lko nastaviš da ni maješ ima Vinko da zatvori zadrugu i gde će posle da pijemo pivo...Zbiraj si dreške pa put pod nodje!!!

Tuj se uvati aplauz od svi koji su došli na zbor.Odma se svi digoše i pravac pred zadrugu.U salu ostadoše samo precednik i onija kravatirani...Posle čujem da je precednik turil u gepek od opštinski mercedes pečeno jagnje i kovu sirenje-prevrelo...
Ne znam dal su se uplašili od men 'el je toj zbog jagnje i kovu sirenje ali onija sas kravate više nesu doodili na zborovi.
A  iz neki razlog promenilo se dosta...Kod nas u selo...Iskopali smo 'ednu duvku i s'g svi u nju vrljamo djubre ...Više  nema da lete artiške po polje i najlon kese iz samouslugu...A u opštinu...Isto....Kad otideš za posedovni lis' u onaj  namazana seče nokti,i ne pogleda te al' ti odma rekne:

-Dojdi za 7 dana,imamo mlogo rabotu...

Nauči što nisi znao:

(vrljiš-baciš;turiš-staviš;podoknu-viknu;najštrokavo-najprljavije;ture-stave;mešinu-stomak;maješ-zadržavaš;dreške-odeća;duvku-rupu;artiške-papirići)


уторак, 8. фебруар 2011.

Persijanci...


Sedimo ja i Stojan pred vrata...Pijemo pivo,pušimo cigare...I pcujemo cel svet al najviše tija persijanci.Pa 'el su morali da izmisle tija tepisi...Nane im ga nanine...Da nesu oni ,ja i Stojan bi s'g sedeli u sobu i pričali uz pivo...Kakva me ovoj muka snajde...Eve kako je došlo do ovuj muku...
Digla se edno jutro Roska i čujem ja kako šušnje po sobu.Gvirnem ja na edno oko i vidim kako pretura po šifunjer i vadi moje dreške za dobar d'n.Gde li će idemo???Mislim se ja,kad me prekinu Roska.Tolko je oknula po mene da sam tel  da ispadnem iz krevet.Ripnem ja i počnem da se oblačim, a uopšte ne pitujem gde će da idemo.Dok sam se ja oblekal  i poš'l da munem 'ednu rakiju za srećan put,vidim da je Roska zakačila amrel na ruku i gleda me popreko.Zaje*em vlašu,uznem Rosku pod ruku pa niz put.Idemo takoj a ja ne smem da pitam ništa.U neki ma'kazuje Roska:

-Ja li da budem po seljanka od Sladju (toj je naša komšika,stalno sas nju pijemo kavu)???Ona da ima tepik a ja ne???Ima da ga kupimo odma' dan's!!!

Ja samo slegam sas ramena.Ma ima da ga kupimo,al kako će ga donesemo (mislim se ja u sebe a i ne znam kakvo je toj tepik).Kad smo došli u varoš odma smo ulegli u prodavnicu i Roska poče da razgledjuje.T'g sam videl kakvo je toj tepik.Pa toj je nešto kao naše črge u selo,kao ponjave...Samo m'lko poubavo na boju.Odma dotrča ed'n mladić i poče da se razmajuje okol nas i da priča:

-Imamo persijske čvorovane tepihe...Imamo sa resama...Šarene...Jednobojne...

Samo sam ga pogledal popreko,a u sebe sam pomislel:

-Pa ja imam ponjavu sas čvorovi i sas rese...Sva je ona icepena...Ima rese na sve strane...A kad ju Roska opere i ona je šarena i već posle nekolko d'na moje gazenje po nju postane jednobojna-kafenu neku boju dobije.

Ućuta se on kad vide da je Roska izbrala ed'n šaren kao jajce za uskrs.Kad je došlo vreme da ga platim videl sam zašto je se ućutal.Otide cela krava za taj cirkus.
Zametnem ja tepik na grbinu i krenemo nazad.Sreća te je Roska bila dobro raspolozena pa mi je platila pivo prad jednu prodavnicu,inače bi ispuštil dušu do kuću.Brisnem pivo na brzinu pa nastavimo.Roska naped kao oficirka a ja po nju kao magare sas onaj tepik.Kad smo proodili pored Sladjinu kuću Roska poče da oka:

-Sladjoooooo!!!Dojdi posle da pijemo krčmu!!!Kupila sam tepik!!!

Kad smo ulegli u kuću neje mi dala ni nove dreje da sturim.Odma sam moral da iznesem stvari iz sobu i da prostremo tepik.
I kakvo se s'g dešava??????
Sladja i Roska gustiraju kavu uz astal a nodje im na taj šareniš od tepik...A ja i Stojan ako oćemo da turimo i mi nodje na taj cirkus moramo prvo da sobujemo sandale,da izmijemo nodje pa toprv t'g imamo prilaz.Ako ne ...Sednemo si na dubari pred vrata,ispružimo pred nas nodje sas blatnjive sandale i pcujemo persijanci...

Nauči što nisi znao:

(šušnje-šuška;šifunjer-orman;dreške za dobar d'n-novo odelo;oknula po mene-viknula na mene;amrel-kišobran;razmajuje-šeta;grbinu-ledja;Brisnem-popijem;Dojdi posle da pijemo krčmu-dodji da častim;sobujemo-izujemo;sandale-vrsta gumene obuće;izmijemo-operemo;toprv t'g-tek onda;dubari-trupci)


понедељак, 7. фебруар 2011.

Pečenje rakija i zarezoja...


U moje selo žene najviše peru posle zarezoju i kad se peče rakija.Zarezoja  je praznik kad se ide u lojze i zarezuje se da bolje radja a rakija kako se peče toj svi znate takoj da nema potrebe da vi objašnjavam.Kako su tija dva dogadjaja povezani sas pranje ja ću vi objasnim na ličan primer.
Kad je zarezoja,ja turim u džep makaze za rezanje a džačku napunim sas razne vlaše.Ima tuj sve,od rakiju do vino.Za jedenje nema potrebe da se nosi ništa jer bi onda džačka bila teška pa ne bi moglo da se odi.Takoj ne rabotim samo ja-svi takoj rabote.Pošto su ni lojza gotovo sva na istu stranu,mi svi idemo zajedno.Dok stignemo do tam već mlogo l'kše odimo jer popijemo pola od onoj što smo poneli.Da ne bi mlogo ugazili lojza,mi na brzinu projdemo,isečemo,zalomimo i t'g izleznemo na utrinu...Svi nasedamo i povadimo kome je kakvo ostalu u džačku...Dok se vlaše ne isprazne ne ide se dom.A kad pojdemo...Toj  je  toprv za priču...Neki uopšte i ne pojdu...Ostanu tuj dok mi obavestimo njine vamilije da nesu u stanje da se vrnu(onda oni uznu kolica pa idu da i dovezu,ili ako i ima poviše upregnu krave i kola).A mi što "mozemo" da odimo...Padamo,valjamo se...Samo ja sam prošlu godinu triput padal u šanac pun sas blato.Ovija drugi su bili po pijani-oni su padali samo po put.Kad dojdem dom,Roska me čeka pred vrata...Sturi me dibiduz,umota me u čaršav i odma me vodi u plevnju.Tam lezim dok se ne istreznim.A ona samo pere onija blatnjivi stvari...I pcuje me...Kad se m'lko protreznim ona mi spremi korito i vodu pa me prokupe i tek onda me pušta u kuću...
Kad se prvi kazan u selo podloži,ja sam tuj prvi.Kako se seli kazan,takoj se selim i ja.Al ne idem ja sam...Tuj je Stojan,Dane i ostala kompanija ...Normalno,tuj je i gazda u čiji dvor je kazan,mada i bez njega može da se pomine.Mora da se svaki kazan dobro iskontroliše kakva je rakija izlegla...Od k'd počne da teče pa dok ne prestane.A kad počnemo prepek da  kontrolišemo...Leleeeeee...Imali smo srecu da smo u kominu padali uvek kad je bila ladna.A druga sreća je što svi rasipuju kominu na djubrište,takoj da i kad padneš nema na kakvo da se utepaš,padaš na meko.Pošto smo proglašeni za stručni ljudi okol rakiju,mesna zajednica je organizuvala dežurstva svaki d'n sas traktor i prikolicu-da ni razveze po kuće kad završimo kontrole.Za gazde u čiji dvor bude kazan je odredjen prvi komšija da ga sas kolica ili na grbinu unese u kucu,pošto se i on umori u toku kontrolu.I kad ni ovija dežurni sas traktor razvezu po kuće možete da mislite kakav doček imamo od naše žene kad ni vide kako smo ubavo um'škani sas kombinaciju od mlaku kominu i lajna....
A u vreme od tija dva dogadjaja...Kako pogledaš kroz selo kanapi sas oprane dreje su puni...A žene su najbesne...Najgore kletve kakve kazuju žene kad su besne se čuju najviše kad  se peče rakija i po zarezoju...

Nauči što nisi znao:

(lojze -vinograd;džačku-torbica;odi-hoda;utrinu-poljanu;Toj je toprv -to je tek;Sturi-skine;bez njega moze da se pomine-bez njega može;kominu-ostatak posle pečenja rakije;grbinu-ledja;um'škani-umazani;lajna-govedji izmet;dreje-odeća)


недеља, 6. фебруар 2011.

Bel' čur...


Kako sam kupil televizor toj znate.Posle njeg' ja sam kupuval još aparati.Kupil sam tranzistor,pa radijo,pa šporet na struju.Mogu da vi reknem da je teknika mlogo napreduvala.Svi tija aparati rabote a ne mora da ji guraš,da ji upregneš kao krave,da ji teraš sas prut.Samo ji ukljuchiš u struju,'el turiš u nji baterije i oni rabote.Ali kako rabote?

Svaki put kad smo sedli sas Stojana i Dane mi smo raspra'ljali kako toj rabote tija aparati na struju.Nekada popijemo i po dve gajbe pivo ali ništa ne otkrijemo.Više put smo mi rasturali svi tija aparati.Misleli smo da ima unutra neki malečki ljudi što rabote nešto-al nema.Takoj je naše mozguvanje trajalo sve dok neje počelo 'edno po 'edno da se kvari...Takoj sam ja otkril kakvo ji tera da rabote.S'g sam u selo najveći stručnjak za tekniku...A eve kako je bilo......

Prvo je zaje*al da radi šporet.Pošto neje imala struja nekolko d'na,ja rešim da ga prepra'im.Uznem čuk i sekač i rešim da mu prosečem vratanca gde ce da lozimo oganj sas drva...Sve sam ubavo naprail,zamazal sas šamot al' kad smo založili...Toj je bil čur  puna soba...Nit' smo se ogrejali nit' je Roska ispekla leb...Kad je došla stuja i mi probali da ga uključimo samo je nešto m'lko puckalo,izbil je neki bel čur,izgorel je osigurač ali šporet neje tel da raboti.

Posle sam probal da operem tranzistor pošto mi je padal u blato kad smo navrtali gradinu...Sve sam ga ubavo rasturil,opral ,osušil...Po sve toj pa se pojavi bel čur,al tranzistor nece više da poje.
Onda sam tel da poberem paučine iz televizor.Ubavo sam sturil onaj poklopac nazad,uzel metlu što metemo po dvor...Kad sam sve ubavo očistil unutra i okol onej sijaličke što ima u njega,ja ga uključim...Prvo je puckalo,pa šuštalo i onda je se pojavil bel čur...Tolko mu beše od gledanje televizor....

Jutred'n kad je on zaje*al da raboti ja ga pa otvorim,povadim onej sijaličke iz njeg ,rasturim radio i tej sijaličke naturam u radio (imalo iste takve sijaličke i u radio al sam i' ja povrljal)...Mislel sam da ce se pojavi slika...Nema da mi verujete kakvo je se desilo..Bel čur  i radio više ne raboti.......

E onda sam ja svatil kako je sve toj rabotilo...

Svi aparati u kuću rabote na taj bel čur...Čim on izlegne iz nešto-toj više ne raboti!!!

Nauči što nisi znao:

(čur-dim;oganj-vatra;navrtali gradinu-navodnjavali baštu;poje-peva;poberem-sakupim;sturil-skinuo;povrljal-pobacao)


субота, 5. фебруар 2011.

Preselili smo gradinu...


U moje selo nema kuća da ne radi poljoprivredu.I toj ne da se sadi toj što uspeva...Sadi se od sve,pa na kraj,kad ništa ne rodi, ideš na pijac i sve si kupiš.Moja gradina je bila blizu do reku,odma iza ćupriju.Tuj smo ja i Roska sadili nekolko godine ali na kraj smo zaključili da toj mesto neje dobro pa smo ga promenili.A zašto neje dobro?E toj ću s'g da vi ispričam.
Što god smo posadili u tuj gradinu potera kao blesavo...Al kad počne da radja odma nestanjuje.Sve ju neki obere.Dok ja i Roska stignemo u gradinu ne ostane ništa.Na kraj povade i kolci.Takoj da sam svaku godinu moral da tražim i seme za rasad i kolci za pritke i na kraj kad treba da berem ja idem  na kvantaš za papriku,petlidžanji,krastavice i kupus.Na kraj smo odlučili da promenimo mesto za gradinu.....Al do tuj odluku je došlo sasvim slučajno...Eve kako.
Pojdem ja 'edno poslepladne da kupim 'ednu kantu naftu.Turim kanister na biciklu i krenem preko polje,da me neki od ovija brljivi što voze kola po put ne zgazi.Kad prejdo ćupriju slučajno obrnem glavu prema našu gradinu...Odma iza nju je igralište od klub iz moje selo.Sabira se narod-čudo 'edno.Razberem ja da će bude utakmica.Svi što idu da gledaju proode kroz našu gradinu i svaki otkine po nešto.Posle se navale na ogradu od igralište ,jedu i...'Edni sviraju u prsti,edni okaju,drugi psuju.Ću sednem ja da m'lko izdalek pogledam kakvo se raboti a i da m'lko od'nem.Poče utakmica...Posle edno sviranje u pištaljku nastalo je takvo okanje i psuvanje da ja n'umem da vi objasnim.Pa kad onaj narod krenu...Al ne jure sudiju!!!Svi  trču prvo prema našu gradinu...Svaki koji je utrčal u gradinu skube po ed'n a neki i po dva kolca i toprv t'g trči i meri sas kol'c sudiju preko grbinu.Toj je znači toj!!!!!!
Uzjašim ja biciklu,otidnem za gorivo i odma rešim da više ne sadimo tuj.Pa nes'm ja zaduzen da ranim navijači i da im obezbedjujem sredstva za diskusiju sas sudije i prtivnički igrački.Ima bre usput kolko oćeš braništa pa kad pojdu na utakmicu neka ponesu sekirčići,neka naseču kome kolko treba kolci...
Takoj sam ja prestal da budem sponzor na navijači od naši vuzbaleri...

Nauči što nisi znao:

(gradina-bašta;petlidžanji-paradajz;Razberem-shvatim;proode-prolaze;okaju-deru se;skube-čupa;toprv t'g-tek tada;meri sas kol'c sudiju preko grbinu-odara kolcem sudiju preko ledja;braništa-šume/zabrani)


петак, 4. фебруар 2011.

Kod doktura...


Bilo je mene nešto preseklo u grbinu.I kakvo da rabotim,sve što je Roska umela ona je probala ali neje pomoglo.Na kraj mi naredi da se spremim,ona upregne krave,men mi pomogne da se potkačim na kola i ce me vodi kod doktura.Men je od tija doktura stra' mlogo,al protiv muku ne možeš.Ležim takoj na slamu u kola i mislim se kakvo li će da snajde kad stignemo tam.
Prvo kad smo ulegli u dom zdravlje videl sam godža ljudi,kao na vašar,a meriše kao na pijac-na sirenje i rakiju.Svaki na svakoga priča svoju muku,al kod doktura nikoj ne ulazi-kazuju da prozivaju po red.Dok smo takoj sedeli u kodnik ja sam svatil kako se pra'i taj red.Svi,koji su imali pogoleme torbe oni su ulazili popre-valjda da i' ne zabole ruke od držanje torbe.Kad izlegnu otud torbe im prazne i oni mandaju sas nji kao da se lade-laknulo im.Pošto Roska neje ponela torbu mi smo morali da čekamo zadnji da ulegnemo.
Ulegnemo na kraj...Vidim ja da me i onaj sestra i doktur gledaju strašno...Mislel sam da mi je doš'l kraj,da sam se razbolel od neku neizlečivu boles'.Da vi pričam -nema da mi verujete.Šta je taj medecina napredovala!!!Men' me je doktur pregledal za minut.Neje me teral ni da se sturam.Samo mi reče da zinem,da se nakašljem i odma na onuj sestru nekakvo nažvrlja na 'ednu artišku.Ona prepisa toj na recepis i pokaza ni na vrata.Tam'n da izlegnemo kad me doktur oknu pa mi kazuje:

-Drugi put  kad dojdeš kod mene,ako oćeš da te bolje pregledam,ponesi m'lko sirenje,pogaču,ljutu rakiju....

Pa otvori onaj šivunjer iza grbinu...Leleeeeeeee...Otud samo što ne počnu da ispadaju vlaše sas rakiju i kesice sas sirenje i jajca...Jedva zatvori onaj vrata...
Izlazimo ja i Roska iz zgradu a ona mi kazuje kako treba da idemo u apateku da uznemo lekovi...Samo sam ju popreko pogledal...Pomognu mi ona da se ukačim na kola i pojdomo si prema dom...A usput jo ja kazujem:

-Slušaj me dobro Roske,ima da nabereš lis' od duvan i da mi privijaš na grbinu sve dok me ne raskoči...A ovija što su školu učili i država i' plaća da me leče,ako im se jede sirenje neka čuvaju krave ,ako im se jedu jajca,nek zapate kokoške,ako im se pije rakija-nek nasade slive.Sve toj moze da urabote ovde okol bolnicu...I onakoj  ništa ne rabote po cel d'n.Ako neće ni toj neka idu na pijac pa neka si kupe sve što im treba,a moju muku ja mučim  za nas i našu dečicu.

Nauči što nisi znao:

(grbinu-ledja;potkačim-popnem;godža-mnogo;kodnik-hodnik;pogoleme-veće;mandaju-mlataraju/mašu;sturam-skidam garderobu;artišku-papirić;recepis-recept;oknu-zovnu;vlaše -flaše;sirenje-sir;slive-šljive)


четвртак, 3. фебруар 2011.

Kola u blato...


Tam'n se 'ednu večer spremamo ja i Roska za leganje kad čujem ja kapiju kako lupnu.Odma navlečem pantalone,grabnem dvocevku i krenem da vidim kakvo se desilo...Ja pred vrata kad tam stoji ed'n mladić i krši prsti.Vidim ja da ga je neka muka pritisla,osta'im pušku iza vrata pa ga pitujem kakvo je a on kazuje:

-Pomagaj dobri čoveku,zaglavila mi se kola u blato i nikako ne mogu da izleznem...A sam ne mogu da ji izguram!

Vidim ja da je golema muka u pitanje.Ulegnem u kuću,javim se na ženu i krenem.Pošto sam pretpostavil da sam nema ništa da napraim,ja projdem pored Stojanovu kuću,izokam ga i takoj zajedno krenemo na intervenciju.Na sami ulaz u selo vidimo mi neka svetla u sred njive.Toj je znači toj.Kad tamo...Auto je kao za poslanici...Golemo-crno-ubavo...Al džabe...Točkovi mu upadli u blato i ne mož' da se pom'kne na nijednu stranu.Kad se mi prim'komo do njeg nešto se začu...M'lko je valilo da mi Stojan ripne na šiju....On se inače mlogo plaši.Otvoriše se vrata a otud ...Lele meneeeeeeeee...Poče da izlazi noga...Noga.....Noga....Nikad kraj da jo vidiš....Kad je iz auto izlezlo devojče na mene i na Stojana se nodje odsekoše...Takvo ubavilo i toj još golo mi do s'g nesmo videli.Neje ona  načisto gola al' kao da jeste...Da krenemo odozdol...Nodje joj bose...Ima ona nekakvu suknjicu-m'lko je poširoka od moj kaiš...Posle nema ništa...Pa ondak ima edno krpče preko grudi...Najgolemo na nju su mendjuške...Pipaju u ramena.Samo ne znam za kakvo služe.Da slučajno neje bila tavnina...Videlo bi se kako su na mene i Stojana tesne pantalone...Kazuju oni da su došli da se m'lko provoze i zabave,al kad su ulegli u njivu da na mir popričaju,kola propadla u blato i takoj.Kolko ja vidim od toj pričanje neje bilo ništa...Da je nešto bilo, onoj devojče bi bilo veselo a ne onakoj namršteno...
Podvijemo ja i Stojan rukavi,onoga mladića rasporedimo da i on m'lko gura,devojče sedne uz volan i pol'k pol'k izguramo mi limuzinu na put.Silno ni se zafaljuje i on i ona...Doduše njojno zafaljuvanje mi se više dopadlo...Kad mi je se zafalila,ona me zagrli i poljubi...Kako mene takoj i Stojana...Kad me je zagrlila,ubola me je sas bradavke i d'n-d'n's osićam kako me žiga tuj gde me je ubola.
Idemo si ja i Stojan kam kuće i pričamo...Idemo a pred oči ni još slika od devojče..Kao da smo osenju videli....Kako li smo pogodili kuće i s'g se pitujem.
Tuj noc kad sam ulezal kod moju Rosku u krevet  i zatvoril oči odma mi je se pojavila slika od devojče...Pa kad sam dovatil Rosku...Lele...

Oči nes'm tel ni da otvaram...

Nauči što nisi znao:

(golema-velika;izokam ga-dozovem ga;pom'kne-pomeri;M'lko je valilo-malo je nedostajalo;ripne na šiju-skoči na vrat/ramena;tavnina-mrak;ulegli-ušli;kam kuće-prema kućama;osenju-duh/utvara)