недеља, 27. фебруар 2011.

Poštenje...


Ima li nešto gore za nas seljaci nego da ni zaje*e vreme.Ali i u najgolemo zlo može da se desi nešto dobro.Eve zašto mislim takoj....Onaj d'n ja pojdem na njivu i kakvo se desi.Tolko sam bil u žurbu da zabora'im da pogledam u nebo.Sednem na traktor,nakrivim šajkaču i pojdem u Dubravu  da natovarim seno.Tam'n sam bil na pola put kad je počelo da dudnji i da seva...Tolko me je uplašilo da je m'lko valilo da padnem od traktor.Ja se obrnem levo-desno i rešim da potražim neki zaklon.Vidim da sam blizu staru vodenicu i požurim da  ulegnem pre nego počne nevreme.Tam'n sam imal vreme da uznem džačku sas jedenje što mi Roska turila da ponesem i da pokrijem sedlo od traktor kad su počele prve kapke.Ja ulazim u vodenicu a  nebo kao da je se otvorilo....Pada kiša a kapke krupne kao klikeri...Boli kad te udari...Zatvorim ja vrata,najdem ednu tronošku i sednem...Vidim da neće kiša brzo da stane pa rešim da m'lko zamezim i da posle ako imam vreme razgledam kakvo ima u vodenicu.Odavna nes'm ulazil u nju.Ima 10 godine....Pojedem m'lko slaninu,pinem rakiju pa krenem da gledam po vodenicu.U svo toj moje gledanje triput sam se saplital od ed'n džak što je bil vrljen na zemlju....Kad sam se saplel i četvrti put ja rešim da podignem onaj džak i da ga sklonim u stranu....Podignem ja džak i ajde kad ga već imam u ruke da pogledam kakvo ima u njega...Zam'lko da padnem na dupe...Kako sam otvoril džak takoj sam videl da u njeg ima pare...Sve mi je bilo jasno ali odokle džak sas pare u staru vodenicu toj mi nikako ne ulazi u glavu....Zgužvim ja onaj džak,zametnem ga  na grbinu i krenem napolje....Više mi ne smeta sto pada kiša,sto je ladno...Ništa mi ne smeta...Samo gledam da što pre stignem dom i da kažem na Rosku kakvo se desilo...Kad sam ulegal u kucu prvo je počela da oka po mene al kad sam jo' pokazal džak odma je se smirila...Isti momenat je otrčala i turila katanac na kapiju a vrata je zakljičila i dvaput obrnula ključ...Dva d'na i dve noći smo ja i Roska brojili pare i pra'ili planovi kakvo će da urabotimo sa nji'...Na kraj smo svatili da mi seljaci nesmo naučili da imamo mlogo pare...
Treći d'n upalim ja frezu,turim Rosku u prikoličku pa pravo u miliciju...Čim smo im pokazali džak sas pare i kazali gde sam ga naš'l oni su ni rekli da su toj pare  što su neki lopovi pre nedelju d'na ukrali u banku.Lopovi su uvaceni ali pare nesu najdene...Ispratili su me u banku a oni su sas telivon javili koji sam...Tam ni je dočekal direktor i kako smo ulegli na vrata on je počel da ni ljubi i da melje kao navijen...Ja sam uspel da razumem samo kad je spominjal štednu knjižicu i nekakvi 10 %...Na kraj mi je objasnil da mi kao na poštenoga čoveka sleduje nagrada i da će on tej pare da mi turi na knjižicu i da ji oroči.....
Ja jesam pošten čovek...Al' nes'm brljiv...Kazem ja njemu da on tija 10 % spremi u jednu kesu da si ja toj ponesem dom...Ja jesam pošten ali za ovija u banku nes'm b'š siguran...Odnesem ja kesu dom,istresem ju u slamaricu i s'g kad si ja  i Roska legnemo one šuškaju ispod nas...A mene mi sve nešto milo okol srce...

Nauči što nisi znao:

(dudnji-grmi;džačku-torbicu;oka-viče)


Нема коментара:

Постави коментар