петак, 22. октобар 2010.

Kap koja je nedostajal

Par nedelja posle susreta u kaficu dok je Ultra Boban sedeo kod svojih jedinih prijatelja  u tom selu od gradica zazvonio je telefon.Vanda...Zove da se ide po nju..Pobegao joj autobus...Nema cime da se vrati s posla...Treba ici po nju za par sati...Par minuta kasnije opet  telefon zvoni...Ultra Bobanu javljaju da Vanda sedi u kaficu sa NJIM...U neznom zagrljaju...Svi ga nagovaraju  da odmah ide i da ih zatekne na delu...On ne radi to...Lagano  popije kafu..Pozove Vandu i kaze joj da ne mozi doci u vreme koje je trazila nego jedan sat kasnije jer ima nekih obaveza...Daje Vandi vremena za jos malo zagrljaja...Hihihiihi....

Ultra Boban odlazi do kuce...Zove svog sina Gaju da krene sa njim da dovezu majku sa posla...Stizu tamo malo pre dogovorenog vremena i sta vide...Vanda i ON  ne mogu da se otrgnu jedno drugom iz zagrljaja.Ultra Boban prolazi pored njih lagano okrene auto i saceka da Vanda udje.

Ona ulazi i krece se prema kuci...Da nije razgovora izmedju Ultra Bobana i Gaje u kolima bi vladala mrtva tisina....Hihihihihi...

U jednom momentu Ultra Boban pita Vandu:

-Sta imas da mi kazes?

Potpuno bezazleno,kurtoazno pitanje...Njen odgovor je ustvari priznanje koje je trebalo Ultra Bobanu...

-Pa sta hoces...Nista nije bilo...Pozdravila sam se sa starim prijateljem...

Ultra Boban misli u sebi,

-Znam...Iiiiih...sa koliko sam se ja tvojih navijacica tako prijateljski pozdravljao...I preko dana i preko noci...

a kaze Vandi:

-Hvala za odgovor koji sam dugo cekao..Smisli se sta bi htela da zadrzis od stvari i kako cemo da se razidjemo...

Нема коментара:

Постави коментар