субота, 23. октобар 2010.

Odlazak

Ultra Boban tog dana nije otisao na posao.Lagano je pakovao svoje stvari u torbe i kese.Niko ga u tome nije sprecavao ali jeVanda pomno nadgledala i zlobno se smeskala.Nadgledala je da on slucajno ne uzme neku njenu stvar a smeskala se zlobno jer je u njoj jos uvek postojalo ubedjenje da ce seljacina da se vrati posle tri dana na kolenima.Naravno,o tome nije bilo ni govora.Za to nije postojala ni najmanje sansa.

Pakovao je Ultra Boban svoju garderobu i nije mu ni na kraj pameti palo da uzme bilo  sta drugo iz kuce.Sve stvari je resio da otavi tu.Sve te stvari ce koristiti njgova deca.Sve te stvari je on kupio od svog rada i znoja.Nije zeleo da ih sada uzme i da njegova deca ostanu da gledaju u prazne zidove.U jednom momentu u stan ulazi Beli i kaze:

-Znas sta zete..Nije trebalo ovako da ispadene..Ali kad je vec ispalo...Ne treba da se svadjate..Treba da ostanete prijatelji...Sutra-preksutra ces ti da nadjes drugu,Vanda ce da nadje drugog....Pa da se posecujete,druzite..

Ultra Boban ga zapanjeno gleda.Ne moze da veruje svojim usima.Pa zar je moguce da covek u njegovim godinama odvali takvu glupost.Zar on da daje takve savete.On koji godinama  zapostavlja Asku zbog  udovice  iz  grada.On koji  kad primi platu prvo svraca kod te udovice..Da bi finansijski pomoga nju i skolovanje njene dece....Neverovatno...

Ultra Boban je ga je saslusao i rekao:

-Beli,zatvori vrata sa spoljne strane...

Zavrsio je sa pakovanjem,otisao do skole da se pozdravi sa decom...I otisao zauvek iz pakla....

Нема коментара:

Постави коментар