петак, 5. новембар 2010.

Ambasada

Jedna od mogucnosti koju bi vlasti strane zemlje prihvatili je papir sa Ultra Bobanovom slikom i podatcima overen od strane Srpske ambasade.

Ultra Boban se odmah dao u akciju.Odmah je otisao u ambasadu.Lepo su ga primili.Znali su za njegov problem.Mislio je da ce sve biti u redu.Nije tako bilo.Dobio je objasnjenje da od ambasade moze dobiti samo pasos (sto je za njega bilo nemoguce zbog sudske zabrane) ili putni list sa kojim moze izaci iz strane zemlje (ako bi to uradio sve u vezi dozvola za stranu zemlju bi propalo).Na sve moguce nacine je pokusao Ultra Boban  da ubedi konzula da mu pomogne.Bez rezultata.

Jedino sto je uradio konzul bilo je to sto je posalo MUP-u Srbije  zahtev za hitno resavanje problema koji je Ultra Boban napisao tu pred njim.Kasnije se pitao zasto je uopste dolazio u ambasadu?Zasto je pisao taj zahtev?Ko to cita?

Razocaran i tuzan je izasao iz ambasade i vratio se kuci.Nasao je adrese Srpskih ministarstava i svima poslao meilove...I to nije donelo nikakvog rezultata.Postalo mu je jasno da je i ta pisma samo uzalud pisao.Ta pisma niko nikada ne cita.Pitanje je da li adrese na koje je posalo uopste i postoje.

Nije znao vise sta da radi.Nije video nikakav izlaz iz situacije u kojoj se nalazio.Prestao je da jede redovno.Pocela je da ga muci nesanica.Postao je nervozan.

U svoj toj  pecini od situacije jedina stvar koja ga je ohrabrivala su bili Andjelina i Denisova blizina i ljubav.

Onu si bili i ostace jedino sunce u njegovom zivotu....

Нема коментара:

Постави коментар