уторак, 9. новембар 2010.

Nervoza

Jasno je Ultra Bobanu da za sve treba vremena.Jasno mu je da mora da ceka.Ali nikako ne moze da objasni sam sebi kakva je to pravda koja je toliko daleko,koja se toliko ceka...

Dane provodi igrajuci se sa Denisom i cekajuci vesti iz Srbije.Ceka i nada se da ce sledici poziv doneti radost u njegov zivot.Nada se da ce konacno nesto da se pokrene.Nada se da ce konacno neko poceti da primenjuje zakon onako kako treba e ne kako mu diriguju zlobnici i njihovi asistenti.

Ubija ga nervoza.Iscekivanje necega je najteze.Jos kad znate da ste nevini i da je samo jedan mali potez dovoljan da se sve to resi,onda  je cekanje beskrajno.Medjutim taj mali potez  deluje tako dzinovski.Zasto?

Zato sto izgleda niko nema hrabrosti da se suprotstavi Vandi i njenom advokatu.Verovatno se ljudi plase da ce poceti i njima da prete  krivicnim prijavama sto nisu duvali nos u maramicu nego su ga obrisali sopstvenim rukavom.Ili se plase jos goreg....Da ce im Vanda i njen advokat zapretiti zatvorom  sto ne tresu stolnjak sa kuhinjskog prozora nego sa terase...

Odavno je receno.Ako zelis da vidis kakav je neko daj mu vlast u ruke.A Vanda i njen advokat imaju vlast u svojim rukama.Znao je advokat zvani  "pretnja" u cije jedra da duva.A Vanda  vlast dobija preko njega...Hi...hi...hi..I sada su bezbedni.Imaju  zaledjinu...

Sve su to stvari koje podsvesno teraju Ultra Bobana na nervozu.Teraju ga da misli sve najgore o pravosudju,sudovima i zakonu.Teraju ga da nema vise poverenja u nikoga.Teraju ga da se razocara u zemlju koju je toliko voleo.

Jer svestan je Ultra Boban da u dragoj mu zemlji Srbiji nikad nece biti iskorenjen prastari zakon:

-Kadija te tuzi,kadija ti sudi...

Нема коментара:

Постави коментар