уторак, 23. новембар 2010.

Voda...bljaaaaak...

Nigde prašine,blata ni malo

a njima baš do kupanja stalo,

lete sa mene čarape bluza

za tren oka gola mi guza.


Mućka se voda,hladna pa vruća

a ja za kukanje spremam pluća,

bolan mi uzdah iz grla krene

u korito vec su strpali mene.


Dok mama brzo noge sapunja

tata se oko ušiju i nosa šunja,

pa peru stomak,ruke i oči

ne daju ništa da se preskoči.


A ja vrištim i srce mu lupa

voda je strašno mokra i glupa,

udje u oko,nos i uvo

namokri sve što bilo je suvo.


Nogama lupam,sve se talasa

ništa ne vredi,nema mi spasa,

kukanje,dreka,džudo,karate

ne pomaže protiv mame i tate.


Radosti veće na svetu nema

suvi se peškir za mene sprema,

čisto odelo,mirisna krema

kako će sada slatko da se drema.


Kriza je prošla,muci me jedno

pitanje prosto al' vrlo vredno,

ako ne kažu, biću beskrajno ljut

KAD JE KUPANJE SLEDECI PUT?

Нема коментара:

Постави коментар