понедељак, 22. новембар 2010.

Beban men...

Ja sam mali al' veliki dasa

kad plačem i vrištim sve se talasa,

necu da ležim i gledam cutke

mamu,tatu i plišane lutke.


Grli me mama,mazi me tata

a mene počinje san da hvata,

malo žmirkam al' više gledam

spavati trebam al' ja se ne dam.


Šta je sa Vama veliki svete

pa ja sam samo maleno dete,

poznajem i ja dečja prava

znam kad se jede i gde se spava.


U krevetu dečjem igracke stoje

a mamine grudi samo su moje,

onda skoknem na kolena tati

da me on ljubi,mazi i klati.


Kad im se smestim tako u krilo

a meni fino, toplo i milo,

pa se protežem,smeškam i gučem

dok nogama njihov stomak tučem.


Malo,malo pa kupaju brišu

čačkaju,češljaju,mažu,mirišu,

a onda shvate gde je greška

moja je pelena postala teška.


Nije u pitanju samo težina

tu je bitna i sadržina,

zato što pijem samo mleko

sada se osecam mnogo daleko.


Sada kad suv sam i lepo mirišem

mogu Vam reci da lakse dišem,

sve u svemu mnogo sam fin.

ja sam mamin i tatin SIN.

Нема коментара:

Постави коментар